Kažu lepo da je uspeh 1% inspiracije ili talenta, a 99% rada. Sva ta klinarija čim dođe do prvih para, opusti se i hoće da uživa. Federer je bio ogroman talenat pa možda nije morao ne znam koliko da vežba, Nadal sušta suprotnost, iza njega stoji ogromna mašinerija, treninzi do besvesti, kako je usavršio onu dijagonalu da je čak i Federer imao problema da to stigne, pa smo videli da mu to prolazi samo tako i kod Đokovića. Ali, Nadal se već "umorio", tj. bio je isceđen borbama sa Federerom, tako da kad je došao Đoković negde tamo 2011. godine (te i mislim 2016. je Đoković osvojio najviše turnira, po 10 ili 11), pa je u mečevima sa Đokovićem počelo da dolazi na naplatu svo kljukanje ko zna čime i preterivanje sa treninzima.
Ova trojica nisu igrali tenis samo zbog novca, Đoković je davno prešao zaradu od 100 miliona samo sa turnira, Federer i Nadal ko zna koliko su zaradili kad se saberu turniri i sponzori, a ovim mlađima je cilj tipa da osvoje sledeći turnir, a onda zapnu u 2. ili 3. kolu protiv autsajdera.
Očigledno ne treniraju dovoljno, nego se ponašaju kao npr. košarkaši ili fudbaleri, gde, eto, ne moraš baš da budeš No. 1, bitno je da se šlepaš uz ekipu. Međutim, u tenisu nema šlepanja, na terenu si 1-na-1 i ako nisi fizički i tehnički spreman, nema pomoći protiv onog ko je za nijansu spremniji. Ponekad odluči sreća kad je meč baš izjednačen, ali to može da prođe jednom ili dvaput.
I danas se sećam priče kako je "Mala Mo" (amerikanka Maureen Connolly, ne Monika Seleš) po dolasku sa nekog turnira koji je osvojila, umesto da se provede na žurci koju su joj organizovali, otišla na trening!
Naš prosečan gledalac bi rekao "pa neće da izgubi kondiciju ako jedno veče ne ode na trening...", ali tako se počinje sa nedisciplinom, i počne sve češće da se izostaje sa treninga, što posle na turniru ima odgovarajuće posledice.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.