Citat:
dule_ns: Gde ja to zagovaram? Ja zagovaram pravo na samoodbranu. U mom sistemu vrednosti kad neko provali u moj stan ja imam pravo na samoodbranu - to znači da ako dođe do smrtnog ishoda napadača - provalnika obaveza tužioca je da dokaže da nije u pitanju samoodbrana. Kod nas je očigledno praksa da žrtva - vlasnik stana treba da dokazuje da je bila samoodbrana.
Čekaj, prvo da rešimo osnovna pitanja: da li su potrebni zakoni i sudovi ili nisu? hoćemo li civilizovano društvo ili anarhiju?
Jel ti i ja određujemo šta je pravo ili je to posao sudije, tužioca i advokata?
Zašto priča uvek
počinje upadom provalnika/manijaka u tvoj stan, ne razumem?
Da li ima nešto, bilo šta, pre toga? Da li se taj provalnik/manijak rodio negde, rastao negde, da li je nabavio neko oružje, da li se bavio kriminalom ranije, da li je prišao tvojoj zgradi, da li je ušao unutra, da li je došao do tvojih vrata, da li je obio vrata, kako, zašto? Da li si se ti rodio negde, kupio stan, zasnovao porodicu?
Zakon koji uspešno reguliše samoodbranu pretpostavlja mnoge stvari: da se jasno u milimetar zna šta je čije vlasništvo, da je zakon oštar prema nelegalnom posedovanju oružja onoliko koliko je jasan i određen što se legalnog posedovanja oružja tiče, rad pravosuđa, policije i drugih institucija na zadovoljavajućem nivou.
Ja uopšte, na primer, nemam pojma kakav je zakon o samoodbrani u državi u kojoj živim, nisam se bavio tom tematikom, a osećam se bezbedno i objektivno sam sigurniji nego u Srbiji. Čovek sa šrafcigerom u ruci ima nekoliko solidnih prepreka na putu do stana u kom živim: sistem video-nadzora, portir u zgradi, sigurnosna vrata koja se ne mogu otvoriti šrafcigerom, alarmni sistem. Ako tu dodamo redovne policijske patrole, sudove koji funkcionišu i generalno nisku stopu kriminaliteta, ne razmišljam preterano o problematici ubijanja napadača. Celokupan sistem sveobuhvatno demotiviše provalnika da mi upadne u stan.
Ako bih i igrom slučaja oduzeo život napadaču štiteći porodicu, jer se u datom trenutku činilo da ne postoji druga opcija, verujem da bi to jako traumatično delovalo na mene i direktno uticalo na kvalitet mog života, bez obzira kakve okolnosti da su bile u pitanju i ma šta sud odlučio o tome. Nikakvu sreću, niti heroizam ne vidim ja u takvom raspletu događaja, samo patnju i čemer. Zato i predlažem, umesto onanisanja o legalnom herojskom ubijanju provalnika, osiguravanje vlastitog doma, pa zatim promene svih vrsta na teritoriji opštine, grada, države...
pa jednog dana stignemo i do zakona o samoodbrani. Samo i tada nemoj misliti da možeš da ubiješ bilo koga samo zato što si posumnjao da je taj neko provalnik.