Sad, da li je bolje nekad ih izlemati, ili ih leciti Metadonom, koji je samo zamena za drogu? A to je jedino cime ih kod nas zvanicno lece.
Nije jedino, ima ih jos. :) Iz iskustva, kad bi moglo da se sabere u jednoj recenici, metadon program je odlican ako je osoba stacionirana van sredine koja ga/je uvela u drogu; znaci, promena lokacije, promena kontakata, promena ama bas svega - ali promena na duge staze.
E sad u par drugih recenica: isti program je baza sa dolazak u kontakt sa bivsim dilerima, prijateljima iz proslosti koji dolaze da se lece, dilerima nekih drugih droga (na lecenju), dilerima metadona (aha, ima i takvih), i najvise – bejbisiting servis, pogotovo kad vidis odraslog coveka koji i pred kamerama, i pred drugim ljudima (misleci valjda da ga niko ne vidi?) krade tu dozu metadona koja mu je namenjena, da je kasnije preproda. Ili jos gore, kad pokupi doze iz dana u dan, ili dobije dozvolu da ih odnese kuci za vikend (jer je valjda nesto vise uracunljiv kako vreme prolazi?), stigne ti vest da je nesrecnik ostavio doze u frizideru i da mu se rodjeno dete otrovalo jer je mislilo da je sok. A konsekvenca - groblje. Metadon jeste zamena za druge droge, ali ne leci mentalitet narkomana, pa je opet na kraju – samo droga. Sad sto je ozvanicena, pa da to garantuje uspeh? I don't think so. Samo jedan faktor u lecenju, koji moze biti zloupotrebljen kao i svi drugi, nista vise.
A u vezi clanka:
'Naltrekson' implant patentirao je pre jedne decenije australijski doktor Džordž O’Nil, koji tvrdi da njegova terapija ima stopostotni uspeh, čak i sa dugogodišnjim narkomanima.
Dzordz ima izuzetan uspeh, jer mu je stalo do onog sto radi. Potpuno je predan svom poslu. To mu je citav zivot. Doktori koji rade za njega, rade na volonterskoj bazi. Novac im nije incentiva. Drzava ranije ni htela da cuje za njega, a kasnije su mu davali kikiriki, iz godine u godinu. I dalje mu daju kikiriki, jer im nije u interesu da im bude konkurent u lecenju. Zeleo je nezavisnost u svakom pogledu. Bio je prinudjen da uzme third mortgage za sopstvenu kucu, da bi tretman nastavio da se finansira. Izuzetan intelekt, izuzetna upornost, izuzetna zivotna energija. Covek koji stoji iza svojih reci, koji veruje u svoju metodu lecenja, i stavlja pacijenta u prvi plan. Onda malo po malo, nadje se neki dileja koji ga razvlaci po sudovima, cisto jer im se moze. Kad hoces da cistis ulice od posasti, normalno da nece odgovarati dilerima. Kao i svugde. Nista novo.
Sto se tice clanka, sasvim prirodna reakcija od strane medicinskog miljea u Srbiji. Nesto sto im je nepoznato, nemaju iskustva, hrabrosti ili novca da se bave tim. Drzava takodje ima precih problema. Tako bar kazu svaki put.
To sto su mediji digli paniku i napisali svoju verziju vidjenja oko toga sta se desilo u Crnoj Reci (fakte im nikad nisu bile glavni adut), isto kao i paniku o raznoraznim bolestinama – ruku na srce, imaju posla u ovoj krizi, pokrece se ekonomija. Sad sto ljudi reaguju na tu paniku, i otvaraju se ovakve teme, to je druga prica.
Postoji nesto sto se zove i ljubomora na profesionalnom planu. Da ne ulazimo u to ko drzi privatne klinike i gde, kome odgovara da radi u drzavnom sektoru dok vodi posao koji paralelno ima konflikt sa njihovom pozicijom, i kome je opao promet jer ljudi biraju da ne idu kod disfunkcionalnih doktora, makar kad bi im to lecenje bilo besplatno. Neko je nekom stao na zulj, pa hajde malo da se ljudi zabavljaju. Na kraju krajeva, oglasi u novinama su debelo spali (kriza), nesto treba da popuni rupe u budzetu.