Novi zavet jeosnovni istorijski izvor podataka o isusu hristu .Bas zbog toga mnogi kriiticari hriscanstva su negirali pouzdanost biblijskih zapisa u XIX i XX veku.cini se i izgleda da postoje neprekidne vatrene optuzbe koje nemaju isorijsku potporu ili su prevazidjene savremenim arheoloskim otkricima i isppitivanjima!!!
Opet pogrešno rasuđivanje. Pošto je Novi zavet „osnovni istorijski izvor podataka o Isusu Hristu“, zbog toga su „mnogi kritičari hrišćanstva negirali pouzdanost biblijskih zapisa“? Na osnovu čega si izveo ovaj zaključak?
Jezikom papirusa? Arheološka ispitivanja su potvrdila tačnost novozavetnih spisa? Tačnost prenosa, a nebitna je tačnost originalnog zapisa?
Uostalom, najveći je problem što su rečenice toliko nerazumljive da ništa i ne predstavljaju.
Iznosiš argumente u kojoj se pominje 80 g.n.e. a zatim nam iznosiš svoje „stručno“ mišljenje o 40–80. g.n.e. Izvini, ali ne mogu da ti verujem na reč, čak i da pretpostavim da su valjano izvršena i preneta sva „istraživanja“ koja pominješ.
NJEGA SER VILJEMA su smatraju jednom od najvecih arheologa koji je postojao,on je bio ucenik nemacke skole u kojoj su se poducabalo da su sela apostolska nastala sredinom drugog veka a kao u prvom sto sadrzaj knjiga navodi da mislimo.Mislim da sam nesto zapoceo sto cu i nastaviti sutra opsirnije ali dovoljmo za pocetak,ajde pokusajte da nekako konkretnije udjete u to a ne napadima ,samo polako i dokazima ili stavovima baziranimm recimo na arheoloska ispitivanja pa posle da krenemo dalje u sve to.pozdrav i bez svadje
Problem je što za tebe argument i pitanje predstavlja „napad“. Što se tiče „arheoloških ispitivanja“, ponoviću još jednom već rečeno. Oni samo povećavaju verovatnoću jednog događaja, a ne utvrđuju istinu u punom obliku. Svako arheološko iskopavanje može ići u prilog većem broju teorija. Stoga, jedno arheološko iskopavanje može imati sve elemente Atlantide, ali isto tako može predstavljati i neki sasvim drugi grad koji je potopila voda. Ne postoji način da se dokaže sa apsolutnom tačnošću ni da je tvoj deda tebi zaista deda (čak ni DNK analiza ne daje stopostotnu tačnost; čak ni blizu, naročito za tako „daleke“ rođake). Prosto, dokumenta koja postoje ne moraju biti verodostojna: mi njih prihvatamo za tačne u praksi, kako bi sebi olakšali posao.
Pre par godina se odigrala jedna svečanost na Matematičkom fakultetu povodom 125 godina postojanja. Sva dokumentacija je prethodno izrađena, ali je ona zatim pomerena za nekoliko dana, a dokumentacija nije menjana. Stoga, budući istoričari će imati pogrešne podatke o trenutku odigravanja jednom relativno skorog događaja, u vreme „tehnologije i informatike“, „vremena brzog života“, itd. Ako još razmislimo šta se i koliko se moglo pogrešiti u vreme malog broja pismenih, slabijeg poznavanja i sinhronizacije kalendara, nećemo ništa uzeti kao apsolutno tačno.