Citat:
Dokaz je istorijsko udruzivanje Pandemic/Bioware (sto moze da potvrdi bkaradzic).
Ok, u ovoj priči nema mnogo idealizma. Obe kompanije su kupljene od strane privatnog investicionog fonda i svi vlasnici i zaposleni su dobili deo keša i deo opcija. Ideja tog kao i drugih sličnih investicionih fondova je da se razvije IP i poveća ukupna vrednost ovih kompanija, pa da se tako proda nekom velikom izdavaču ili se izađe na tržište deonica.
Sada ovo pričam samo da dam primer da se radi o biznisu i interesu, nema tu volimo se, pravimo i prodajemo igre, pa živimo do kraja života srećno u veselju... Ozbiljan način da se "udruže" proizvođači igara u Srbiji je da se okupe oko domaćeg izdavača igara. Domaći izdavač igara bi izdavao te igre za domaće tržište, radio bi marketing za te igre, imao bi sajt koji bi primao uplate koje odgovaraju domaćem tržištu (znači verovatno ne kreditne kartice, nego neka varijanta sa mobilnim telefonima), i slično. Ovaj izdavač bi takođe pomogao oko marketinga i obrade uplata iz inostranstva, vodio bi računa o uplati poreza, pregovarao sa drugim izdavačima, obezbeđivao finansiranje za
proverene postojeće timove (znači ne ono, "hej imam keš 'ajd da okupljam tim", nego po obimnosti projekta se zaposli već postojeća firma, ima bar 4 dokazane firme u Srbiji koje su završile bar jedan projekat u 2005), itd. Ovo već postoji u domaćoj muzičkoj i filmskoj industriji... Znači ništa novo i revolucionarno nego deo koji nije blizak onima što prave igre, a koji je zapravo skoro važniji od same proizvodnje igre. Kažem skoro važniji jer da nema proizvodnje onda ne bi bilo ni prodaje, ali u celom procesu lakše je napraviti igru nego je prodati...
Svima je u interesu da proizvodnja igara postane profesija u Srbiji, ali do toga se dolazi zaradom od proizvodnje igara. Zato stalno potenciram da bilo kakva saradnja ili udruživanje mora biti bazirano na poslovnom interesu, a ne na "jakim željama". ;)
[Ovu poruku je menjao bkaradzic dana 02.12.2005. u 23:36 GMT+1]