Isprojektujes povrsi koje si dobiona neku ravan npr. xOy (tako sto stavis da je z=0) i odredis granice te projekcije kao da radis povcrsinu toga. Onda iz jednacina izrazis z i donja granica za z ti je ona povrs koja ti je "bliza" ravni xOy. Ako ti je jednacina blize povrsi npr x^2-z=-y^2 tada ti je donja granica za z: x^2+y^2 tj treba da napravis tu jednacinu tako da ti bude u obliku z=f(x,y). Gornja granica ti je ona povrs koja ti je "dalja" od ravni xOy. Ovo sam ti pisao pod pretpostavko da se tijelo cija se zapremina trazi nalazi "iznad" ravni xOy. Sad napises trostruki integral sa tim granicama dxdydz i to ti je zapremina.
Projekcija se moze vrsiti i na neku drugu ravan, pa se ostalo radi analongo.
To je ukratko postupak ako ti je poznato kako izgleda povrs, ako neznas onda radis sa smjenama (to radi iz radenoviceve zbirke). U zbirci iz analiticke imas na jednoj strani (ne znam tacno kojoj) kanonske jednacine povrsi i koja jednacina (kanonska) predstavlja koje tijelo.
A kako mislis da izlazis analizu II kad je prosao oktobarski rok, obraduj me da ce dati jos jedan rok za dvojku?
Reko mi tvoj brat da studiras za programatora!