Citat:
S druge strane firma TRAZI programera, ne DAJE posao. Ovo me podsetilo na to kako svi poslodavci misle da su uhvatili boga za .... mada je cesto firma u vecoj potrebi za radnikom nego radnik za firmom.
Slazem se, ali meni na interviju za tu poziciju dolazi 15 ljudi, da li je on bas 100% siguran da je bolji od tih svih 15, pa da moze da postavlja uslove?
Citat:
Nije u redu. Ja nikad ne bih odgovorio na to pitanje. Ali ne bih ni ponizio nekog toliko da ga kao malo dete posaljem na ulicu. Mozda je na razgovor dosao turbo-profesionalac koji posle desetak godina iskustva sa poslodavcima u srbiji ima potpuno pravo sto se najvise brine za platu (kolika je, hoce li se uopste isplatiti i sl)
Pazi, nisam ni ja tu 100% iskljuciv... Do sada sam po citanju rezimea samo za par kandidata me je rezime dovoljno zaintrigirao da sam ja sa nestrpljkenjem iscekivao razgovor. Ostatak kandidata se svodio na to da manje vise, ajde neka dodju, pa da vidimo da li nekoga mozemo iskoristiti za nesto... Tako da sa te strane skroz je apsurdno pricati o tome da takvi mogu da postavljanu nekakve uslove i da se arogantno ponasaju...
Sa druge strane da me pita koliko je firma spremna da plati, sta ja da mu kazem... Firma za koju radim ima raspon plata od 75eura (kasijerka u nekom selu u rumuniji) - pa do 15,000 eura koliko primaju glavni bookmakeri... Sto i da mu kazem, taj podatak mu opet nista ne znaci, sve dok ne vidim koliko ON vredi, i koliko ja mogu da ponudim za njega. Jer on treba da mi sedi u firmi, i da mi pruza neke usluge u zamenu za platu... Ako su te njegove usluge preskupe naravno da mi takav covek ne treba. Sa druge strane ja bi voleo da nadjem programera kojem bi davao platu 5,000 eura, ali koji ce radiit posao za 10 tih 'programera' kojima cu dati 500 eura eto tako... Inace programerske plate kod mene konkretno idu od 500 eura za 'staziste' pa do 1500+ eura, plus benefits, plus bonusi itd... sa bonusima za proslu godinu te si cifre prebacivale i 2000 eura... Plus firma u koju dolaze nije neka 'MegaTech' koja se oformila pre dva dana, i koja ce poslovati 6 meseci dok se ne zavrsi projekat, pa onda razlaz... Vec je to firma koja posluje u 9 drzava, sa 15 godina 'staza', i sa preko 6000 zaposlenih...
Citat:
Da li ti je palo na pamet da se doticni kandidat (ili bilo ko drugi) vec zilion puta opekao sa raznim hohstaplerima koji vode kvazi-ozbiljne firme, usta su im puna hi-techa i brda dolara, a kad treba da se prica o parama, onda bude "ma ne brini o tome, to je najmanji problem". Naravno, jasno ti je kakav je outcome...Mozda ni on ne zeli da trosi svoje vreme dok se ne uveri ta ti nisi upravo takav. Pat pozicija.
Na ovo vazi odgovor koji sam dao gore... Potrebno je samo 15 minuta da kandidat odvoji da mu objasnim o kakvoj se firmi radi, i ako ne moze da saceka tih 15 minuta barem pre nego sto pita kolika je plata, onda sta ce mi takav?
Citat:
Meni je, recimo, sasvim logicno da se ukoliko se vec tim prosiruje postepeno uvode manje iskusni ljudi.. Pogramer koji nema puno iskustva u tehnologiji koja mi treba, a pritom je mlad i ocenim ga kao ambicioznog je idealan kandidat. Na prvom mestu, mogu da ga oblikujem onako kako meni odgovara, za razliku od nekih starijih igraca koji se ili uklapaju ili ne. Nema sredine. Drugo, uvodis mladog igraca u tim kojem pruzas mogucnost da se usavrsi u necemu sto tebi treba. Gubis vreme (3-6 meseci), produktivnost po inzenjer-satu, ali stvaras backup iskusnim programerima, cisto da ne pomisle da su nezamenjivi i sto je jos bitnije, dobijas jeftinijeg, poslusnog i kvalitetnog long-term igraca. Naravno da ces da ga vestujes na par godina ugovorom, da ne pomisli da moze da pokupi znanje i zapali na bolje placeno mesto...
Ja bih tako najvise voleo... Ali moj tim je relativno mlad, ja vodim tim tek malo vise od dve godine... A rokovi su mi za juce... Tako da ono, ja dugorocno ciljam na tako nesto... Ali za sada forsiram na uzimanju isusnih programera koje mogu odmah ubaciti u masinu...
Citat:
Pazi ventura na zapadu se tačno zna radno vreme, prekovremeni rad je dozvoljen do određene granice i uvek se posebno tarifira. Ja znam da u Srbiji ima likova koji su u stanju da rmbaju od jutra do sutra i da nikad ne traže da im se prekovremeno nadoknadi ali ne mogu da se složim da je "negledanje na sat" normalna pojava.
Ovde vam je promakla moja poenta... A to je u tome da mi imamo neki deadline, i da taj isti covek recimo otaljava sa nekim taskom 15 dana iako mu je expected time 5 dana... I ja mu ne skidam od plate zbog toga, ali ocekujem neku pozrtvovanost, a ako taj isti covek moze u 16:00 da zapali kuci i da ga boli k**** za sve, onda mogu i ja da budem g****, pa da mu lepo obracunam real vs. expected time, pa onda jos da mi bude duzan za taj mesec...
Citat:
Elem, s ovom pricom o intervjuu si pogodio pravu stvar, s kojom se ja potpuno slazem: Ne treba donositi odluku na samom intervjuu i definitivno ne treba biti nestrpljiv. Mnogo ljudi intervju shvata kao 'sad ili nikad' varijantu, i tu dolazi do nesporazuma tipa: 'on mi nije rekao platu', 'on me odma pita za pare' i sl. Strpljenje je kljucna rec kod trazenja posla.
Jasno, ako meni kandidat kroz rezime pokaze da vredi biti strpljiv, ja umem da budem itekako strpljiv... A ako ga ja pre pocetka intervijua vidim samo kao jednog od milion, a on pocne da se ponasa kao da je dalaj lama, onda obicno nemam mnogo strpljenja...
Citat:
Problem je sto postoje ljudi koji apsolutno prekidaju taskove iako nesto jednostavno mora da se uradi - i time prave prilicnu frku u projektima, ok - njihov izbor, ali je logicna posledica da ce onda biti rasporedjeni na manje odgovorne zadatke i samim tim sebi onemoguciti napredak.
Upravo to je sustina moje gornje price...
Znaci sebe smatram za izuzetno tolerantnom osobom, i cak stavise mislim da mi je to losa strana, jer tako dozvolim da me mnogi u zivotu je** ... Pa i kada nesto zaseru ja nemam srca da povlacim disciplinske mere, i potezem za bonusima cak i kada ih nisu zasluzili 100%, ali kada smatram da ce to podici moral i produktivnost...
Otvoren sam za sve, i ako posvecujem 110% sebe poslu, onda ocekujem to isto od svojih co-workera