Citat:
Branimir Maksimovic
Za temu je bitno to da se sada u Srbiji zivi znatno bolje nego pre 30+ a pogotovo pre 25 godina.
Nije tačno da se sada živi bolje nego pre 30+ godina.
Živi se bolje nego pre 25 godina a to je u vreme ratova. Nije čudo da je sada bolje nego kad se ratuje a garant toga "bolje" je NATO pakt. Toliko je bolje ali "bolje" nije zasluga srbijanskih političara nego NATO pakta.
Pre tačno 30 godina išle su studentska demonstracije po Novom Sadu da bi se uklonili "autonomaši". Sve je to bilo u režiji UDBE a da bi se Milošević učvrstio na vlasti.
U to vreme (1987) zaposlenost je bila daleko veća nego danas.
Struktura zaposlenih profila je bila u korist proizvodnih delatnosti za razliku današnjih koje se svode na državni krpeljizam poduprut korupcijom.
Upravo zbog proizvodne moći ondašnja Srbija je bila daleko povoljnije mesto za život nego današnja Srbija (poučan primer je i emigracija Voje Antonića sa 65 godina o čemu nije ni razmišljao 1987).
13-ta plata, regres za godišnji odmor, zdravstveno osiguranje, penzijski staž, sve regulisano i obezbedjene čak i u vreme recesije 1987,
a danas nezamislivo osim za pratijske krpelje.
Prosečna plata 1987 1100-1200 DEM, danas san snove.
Nema zbora, 1987 je u Srbiji bilo bolje nego danas.
Imao si pasoš sa kojim si mogao otići bilo kada bilo gde.
Sad ni na Ponte Roso ne možeš bez dodatnih papira.
Realno, i onda i sad, ako si hteo kvalitetnu robu morao si ići ili u Minhen ili Grac ili u Trst.
Čemu onda 30 godina potucanja?
Medijski mrak koji danas okiva Srbiji je nezamisliv čak i za ondašnje standarde real-socijalizma.
U vreme Miloševića si imao Studio B, pa zatim B-92,
koliko - toliko moga si da čuješ bar nešto normalno.
Danas možeš samo da buljiš u "parove"
i da bacaš novac na SMS-ove glasajući da nekog magarca treba izbacit iz "farme".
Naravno, uz redovno plaćanje RTV takse.