Ne valja kako razmisljate. Najprije morate opisati realni sistem i glavne procese koji se u njemu javljaju i medjusobnu uslovljenost procesa. Zatim za svaki proces podprocese koji se javljaju u njima. Pa ako se i u tim podprocesima javljaju opet neki podprocesi i njih, sve dok ne dodjes do procesa koji se ne mogu dalje razloziti. Ta faza se zove funkcionalno modelovnje. Zatim se za svaki od tih zadnje dobijenih procesa uocavaju entiteti koji ucestvuju u tim procesima i njihova medjusobna povezanost-relacije. Najprije se uocava dominantni entitet pa se oko njega uocavaju podredjeni i nadredjeni entiteti.Za svaki entitet se pronalaze atributi koji ga opisuju. Medju njima se trazi onaj atribut ili skup atributa koji jednoznacno opisuje zapis -primarni kljuc. Ako medju njima ne postoji takav kandidat onda se dodjeljuje vjestacki kljuc. Kandidati koje smo uocili tad mogu ostati kao alternativni kljucevi koje treba indeksirati zbog brze pretrage. Neki entiteti ce se javljati u vise procesa.To je informaciono modelovanje
Tek tada se prelazi na fazu koju ste Vi zapoceli- aplikativno modeliranje. I u njemu postoji mnostvo pravila.
Medjutim nije sve tako pravolinijski, najcesce se desav da tek kad krenete i uradite mnogo u aplikativnom modelovanju uocite propusteno pa se morate vratiti na pocetak i mjenjati. Veliku pomoc pruzaju case alati ali ono sto je odlucujuce za ostvarenje cilja je znanje i iskustvo onoga ko analizira, modelira bazu i realizuje aplikciju. Nije uopste lak posao i zahtjeva mnogo prethodnog ucenje, mnogo vjezbe i mnogo stresa. Ako ste spremni za sve to neka je sa srecom. Ali trebalo bi se najprije kroz literaturu upoznati sa svim tim.
Sve sam fino smislio...
Još samo da propadne. :-)