Pozdrav gospodinu Bori. Odmah da izrazim duboko poštovanje, s obzirom da pratim vaše postove malo južnije odavde, na odseku električara i banderaša, skidam kapu za smele ideje i vrkaste odgovore, često puta, u pola noći zateknem samog sebe kako se valjam od smeha čitajući Vaše i vaše nadmudrivanje. Sad, da pređem na mojih dva centa
Linux je pokusni kunić, hteli to mi da priznamo ili ne. Isprobavaju se raznorazne stvari, zamislive i malo manje. Sistem je tako koncipiran da ti pruža slobodu da eksperimentišeš sa svim i svačim, sa grafičkim bibliotekama koje je programirao ko zna ko, što odmah povlači sa sobom i raznolikost i neusaglašenost izgleda i kompletnog doživljaja korisnika. Zato je bolje početi sa nekim od DE-a, a ne WM. Šta to znači? KDE, Gnome(GNOME) i Unity su punokrvna desktop okruženja (DE). XFCE, Lxde i Mate, pokušavaju da budu, dok goli menadžeri prozora (WM) i ne pokušavaju. Zašto kažem punokrvni? Prosto zato što zajedno sa njima, u paketu najčešće dolaze, mada mogu da se i instaliraju naknadno, raznorazni pomoćni programi, koji u celini čine jedan paket sveobuhvatnim. Pun GNOME, kao i KDE i Unity, nakon instalacije obično se poredi sa novom instalacijom OS X-a, i u neku ruku Windows-a. Windows ima samo bazične komponente, programčiće tipa kalkulator, adresar i beležnicu, ali je to to. Mnogo važnije od samih mogućnosti samih programa (programčića) je uniformnost izgleda i funkcija gledano kao zaokružene celine jer daju mogućnost svrsishodnog rada odmah nakon instaliranja, normalno ako je korisnik bar malo vičan tome. Windows je dosta blizu, OS X je, bar po meni skoro pa tu, a od linux okruženja trenutno, GNOME 3 je malo slabiji od OS X-a, Unity je tu negde ispod Windows-a, KDE 4 je dosta niže. Ovo poslednje će najverovatnije biti dočekano na nož, ali evo prvi ja žalim što je tako, jer KDE je bila moja prva ljubav, od tamo neke 1.1 verzije, da ne lupam tačno koje, otprilike REDHat 6.2 verzija, možda 2000-te. Regresija, izvinjamvam se. Stari se, pa nostalgija povuče. :-)))
Sa distribucijama je lako, skine se ISO, tu je Unetbootin, fleška od 2 GB i teraj. Da je malo više novca i tehnike, da se doda koji GB RAM-a, pa da se sve to isproba u Virtual Boxu. Ja to konkretno radim tako, pošto održavam raznorazne kompjutere, na laptopu imam Win7, jer maltene dnevno od 200 poziva, 180 su vezana za Windows. U virtualBox-u imam instalirane Ubuntu, Fedoru Workstation i klot Debilian, Lubuntu i Fedora KDE. To mi služi i kao pokazni materijal za nove korisnike koji bi želeli da pređu na nešto drugo. Startujem im VB, pa odmah vide kako izgleda sve to što im pričam. Po mom trenutnom iskustvu, do sada je najćešći izbor bio Ubuntu, ali od prošle godine, od Fedore 20, sve više ljudi mi traži baš to. Fedora 21 je stvarno dobro urađena, mada meni lično rpm malo smeta. Malo više, ali ajde sad. Da ne džim, a već jesam, moj savet je probati više njih, pa ako nešto zapadne za oko, lako se instalira, još lakše se i obriše. Saveti tipa instaliraj na svaki disk po nekoliko pa isprobavaj, ne piju vodu. Lako je reći, teško naterati samog sebe da restartuješ kompjuter i uđeš u drugu instalaciju da bi video da li je tamo bolje. Savet za malo bolje korišćenje linuxa je da se što pre savlada konzola. I ja sam nekad koristio i Gentoo i Slack, pa i Arch, i pomogli su mi da upoznam sam sistem, tako da meni šminka ništa ne znači. Ja odmah startujem konzolu, pa odatle sređujem i instaliram. Mada evo jedna zanimljivost, Mint blokira update kernela, sve ostalo prolazi. To sam skoro pročitao. Ima logike iza njihovog objašnjenja, ali ja lično mislim da je pogrešno.
Još jednom se izvinjavam na (ne)uspešnom kopiranju Tolstoja.
Oleg
Kako se dele racunarski programi?
Na bagovite (sa greskama) i ispravne (bez gresaka). Ovi drugi su hipoteticki.
***GPL-ovano by @Shadowed
"Ja za email koristim outlook express u virtualnoj mašini, tako da s te strane nijedan linux nije
dorastao XP-u." - pisac