Citat:
wheelman: Probacu da vratim temu malo unazad .
Ono sto je meni zasmetalo je sto ljudi na ovoj temi olako savetuju i ohrabruju druge da emigriraju i to na nacin da samim odlaskom negde svi njihovi problemi bivaju reseni.
I pritom za merilo uspeha navode broj zimovanja u toku godine, lagodan zivot, cifre u evrima itd...
Ja nisam savetovao bilo koga da emigrira, ali sam ohrabrivao one koji o tome premišljaju. Nezahvalno je savetovati čoveka da napusti sve u Srbiji i garantovati mu da će svi problemi biti rešeni, jer ne postoji nikakva garancija. Niti jedna emigracija nije, sama po sebi, jednostavna i lako izvodljiva stvar. Oni koji se premišljaju, koje stvari u Srbiji smaraju i koji osećaju da bi mogli da dignu sidro i odu, već objektivno poseduju potencijal da to sprovedu u delo i treba ih ohrabriti. Zato mislim da je razlika između savetovanja i ohrabrivanja ogromna i suštinska.
Citat:
Niko nije analizirao uspeh malo dublje ili se bar nisu javljali na ovoj temi.
Recimo kako je inostranstvo doprinelo ostvarivanju vasih licnih potencijala. ( Neka uopstena definicija uspeha je ostvarivanje licnih potencijala. nisam ja smislio :) )
I voleo bih da cujem neki pozitivan primer kako se neko bavi necim cime nije mogao u Srbiji.
Što se tiče spiska stvari kojima možeš da se baviš u inostranstvu, a ne možeš u Srbiji... mislim da ta lista teži beskonačnosti, što je i prirodno: mala država sa sedam miliona stanovnika, sa jedne strane, a čitava planeta, sa druge strane. Ja, na primer, radim u aviokompaniji koja ima više od 50.000 zaposlenih, 200 aviona i leti ka više od 190 destinacija dok novi zaposleni, novi avioni i nove destinacije pristižu svakog meseca. Ne postoji struktura u Srbiji koja bi mogla da se uporedi sa ovom, u skladu sa čim je jasno da u kompaniji postoje silna zanimanja, procesi, pa i čitavi sektori koji su za Srbiju apsolutna nepoznanica. Uplitati JAT u neko poređenje, propali ostatak propale kompanije koji ima 6 prastarih aviona u upotrebi, plaća gorivo iz kredita, pravi dugove i čija je dominantna svrha namirivanje nekih stranačkih bolida je iluzorno, složićemo se.
Delotvornija je diskusija
zašto je to tako i koje su okolnosti do toga dovele, ako uzmemo u obzir da UAE nije preterano veća država od Srbije. Većina će sada povikati "nafta, nafta", ali u tome se sastoji samo deo istine. Arapi su u ovoj, svojoj rođenoj zemlji - manjina, nekoliko je puta više stranaca od lokalaca. Liberalizovali su imigraciju maksimalno, jer im je prvi prioritet da razviju biznis tako da od izvoza nafte što manje zavise, a na kraju da - ne zavise uopšte. I koliko ja to uspevam da primetim, ide im sasvim dobro realizacija te namere ukoliko se sagleda kakve su korporacije izgradili, koje korporacije su privukli usled nemanja poreza, kako razvijaju turizam, šta su napravili od pustinje itd. itd. Ja se lično ne osećam građaninom drugog reda u odnosu na život u Srbiji, naprotiv. Sve što sam mogao da radim u Srbiji (poseta crkvi, kupovina alkohola, pristup Internetu, noćni život, sve što mi pada na pamet) mogu i ovde, uz neke očigledne prednosti: desilo mi se i da me dokoni srpski policajac na aerodromu ispituje ko sam, šta sam, gde radim i koliko novca nosim, dok mi se ništa slično nikada nije dogodilo u UAE, iako sam granicu UAE prelazio više puta nego granicu Srbije. Granicu UAE prelazim tako što prislonim karticu i palac na čitače i prođem, pasoš mi je potreban samo ako sistem ili palac mi, iz nekog razloga, ne radi. Da ne poredim sada bitne stvari poput standarda, zdravstvene zaštite, cena automobila i goriva, lične perspektive itd.
Ako kažemo da je novac koji UAE prihoduje od nafte "pao sa neba", onda takođe možemo reći i da je po Srbiji od kraja Drugog svetskog rata do devedesetih godina prošlog veka itekako "padao novac sa neba" primarno usled sposobnosti Josipa Broza i tadašnje geopolitičke situacije u svetu. Bitno je šta su ljudi uradili sa tim novcem "sa neba", u UAE su odlučili da investiraju i prave biznis, dok su se Srbi tokom čitave polovine prošlog veka uglavnom bavili šopingovanjem po Trstu i pijančenjima po Dubrovniku u pauzama učenja recitacija na temu "Tito i ja, kao sklad kroz vekove". Kontrast postaje još snažniji, ako uzmemo u obzir činjenice da UAE postoji tek 40 godina, na šta je život ovde ličio pre 50 godina, da je ovo muslimanska kultura koja, po defaultu, nije sklona otvaranju prema svetu - pa su ljudi opet uspeli sve da usklade i da se otvore, što ja intimno jako poštujem, dok je Srbija u sred Evrope uspela da se izoluje, što takođe jako poštujem, jer ni to nije lako izvodljiva misija. Iz Srbije sam poreklom, a u UAE živim, pa zato poredim, inače možemo porediti, na primer, Srbiju i sa Omanom, koji nema značajne izvore nafte, ali je uveo promene u sistem školstva koji je doneo fantastične rezultate na svim nivoima (porast broja pismenih starijih od 15 godina sa 55% u 1990. godini na 82% i raste, konstantni rast udela srednjoškolaca i ljudi sa fakultetskom diplomom u ukupnom broju stanovnika iz godine u godinu), dok je saobraćajna infrastruktura u najmanju ruku fenomenalna, ekonomija dobra, životni standard viši nego u Srbiji.
Može neko i da uporedi Srbiju sa evropskom državom u kojoj živi, pa ima informacije iz prve ruke, ali verujem da će i tu bilans poređenja biti sličan...
nažalost.
Lep pozdrav.
[Ovu poruku je menjao skitanika dana 27.02.2013. u 13:50 GMT+1]