Problem je što mnogi ne shvataju da postoji nešto što se zove razvoj karijere. Dakle, postoje stepenice i njima se korača stepenik po stepenik, a kreće se naravno od najnižeg. Meni se čini da mnogi imaju neki trip da kako se zaposliš u startu i sa kojom platom, tako ćeš raditi do penzije. Pretpostavljam da je to zaostavština nekih prošlih vremena kojima se i dalje pune glave dečurliji. Nije uopšte retka situacija da čujem klinca od 20 godina kako baljezga nešto o SFRJ i kako se tada radilo. To je bolesno, odnosno roditelji te dece su bolesni. I onda se posle neko čudi zašto mladi neće da rade.
Oni koji su shvatili kako funkcioniše sistem, nemaju nikakvih problema, jer oni shvataju da postoje stepenice i da prvi stepenik obično podrazumeva nisku platu, pa čak i volontiranje, ali ne treba uvek gledati samo visinu plate, nego i kakve su mogućnosti za učenje, sticanje iskustva, stvaranje kontakata, napredovanje i slično. Pa onda kada se malo usavršiš, polako se prelazi na sledeći stepenik, pa sledeći i tako sve do ostvarenja nekog ličnog maksimuma koji svako ima.
A to što je neko zamislio da može da završi faks i da mu zbog toga neko duguje posao na visokoj poziciji, platu, službeni auto i šta ti ja znam, moraće da uradi jedan reality check. Znate, novac ne pada sa drveta, nego se zarađuje, a plata je obično srazmerna tome koliko pojedinac može da zaradi firmi. Za nekoga ko je tek završio faks, ne postoji način da se izmeri koliko je sposoban da zaradi, sve dok ne počne da radi... dakle u startu je njegova vrednost na tržištu NULA, te je plata od 200-300 evra zapravo premija za njega. Onda kada pokaže da je sposoban da zaradi firmi novac, nijedan poslodavac neće imati problem da mu da platu 500, 1000 ili više evra.
Takođe je ogroman problem što mnogi imaju iskrivljenu sliku o poslodavcima, jer za njih je svako ko otvori neku firmu krvopija, kriminalac, secikesa... I umesto da se na poslodavce gleda pozitivno, kao na nekoga ko obezbeđuje radna mesta, plaća poreze i doprinosi ekonomiji zemlje, na njih se gleda kao na neprijatelja čija je jedina svrha da iscedi sirotog radnika i lagodno živi na njegovoj grbači. Ne kažem da toga nema, ali su u manjini. Ko god ne misli tako, slobodan je otvoriti firmu (danas se to barem može uraditi za 5 minuta i bez nekog posebnog kapitala), pa pokušati. Mnogi bi odustali nakon mesec dana tog lagodnog života. Upravo to i čini razliku između poslodavca i radnika.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti