Citat:
Nedeljko
Shadowed je dao odličan komentar. Evo, Ivan Dimković nema fakultet, a kao da ih ima dva.
Uh, hvala na komplimentu ali sumnjam da posedujem i pribliznu kolicinu znanja.
Citat:
Specijalizacija za jednu oblast ne vodi na put na kome će se neko 'leba najesti. Kao što rekoh, život je krivudav. Nikad ne znaš šta će da ti treba, pa je vrlo važno imati širinu. To ćeš shvatiti posle n godina radnog iskustva.
Upravo. Specijalizacija, recimo za neki programski jezik ili framework ce donositi hleb na stolu neko vreme, ali svaki programski jezik / framework / API / ... ce jednom zastareti.
To ne znaci da je specijalizacija losa - daleko od toga, ali nije pametno cak ni specijalistima da prestanu da budu u toku sa alternativama i novim stvarima u svetu ICT-a, iz prostog razloga sto su promene u IT industriji po pravilu disruptivne i tesko predvidljive... Neki "glupi framework" moze vrlo lako postati kljucni alat u zavisnosti od strategije i uspeha autora istog.
Citat:
Ivane,
Samo neka nauči C sa proceduralnom paradigmom. Poenta tog koraka nije u C-u, već u programerskom opismenjavanju - da zna da isprogramira svaki algoritam koji zna peške da sprovede i da zna glavne algoritme. To je najteže i ne treba mu u toj fazi tovariti još tereta na samar. I ovo mu je previše.
Da se nadovezem na ovo i burex-ov post: mislim da je kljucna stvar razumevanje, tj. adekvatno usvajanje gradiva gde je rezultat dobro razumevanje materije.
Drugim recima, moze se poceti sa asemblerom, basic-om, C-om, C++-om ali nista to ne vredi ako se gradivo ne savlada i nagruva napamet, kao u burex-ovom primeru. Takva osoba ce biti sposobna da pise kod, ali na zalost - softver je pun takvog koda, pogotovu Internet servisi, i probleme koju takvi developeri/sw. inzenjeri prave posle neko mora da krpi ili, jos gore, takav kod ostane i korisnici moraju da zive sa bagovima ili losim performansama :(
Cisto prirodno gledano, proceduralni kod bi trebalo da se uci pre objektnog bas kao sto je Nedeljko naveo, posto je objektni kod nastao kasnije, i zapravo se oslanja na proceduralni kod "ispod haube". Moj primer je bio samo da to moze da ima lose posledice, ali slazem se da je sustina tih losih posledica zapravo los rezultat u savladavanju gradiva - a ne nesto specificno samo za proceduralno programiranje, te da pocetak sa objektnim programiranjem ne bi nuzno resio taj problem.
Bas kao sto je neko lose savladao proceduralno programiranje i drzi se uvek toga cak i kada je kontraproduktivno, tako neko moze lose savladati OOP, bas kao u burex-ovom primeru, pa ce se drzati nekih konstrukata koji nisu optimalni.
Citat:
burex: Uglavnom kada me neko pita da li "fakultet vredi", odgovorim sa nekom mojom glupom izrekom: Da bi video koliko je studiranje nepotrebno, moraš prvo da studiraš... To naravno ne znači da je studiranje nepotrebno, već da ne daje svo znanje ovog sveta koje većina osoba kod nas smatra da treba da daje, i to poprilično proizilazi iz tvog potpisa "Ko zna da ne zna - najveći je.".
IMHO, studije su dobar nacin za obrazovanje zato sto su lepo upakovane u proizvod. Proizvod je, na primer, dobijanje znanja i zvanja za profesije "Softverski inzenjer", "Computer Scientist" (kako se to zove na srpskom, sorry?) itd...
I taj "upakovani" proizvod sadrzi sve sto je potrebno da bi neko postao bas to. Pokusacu da objasnim to sa malo duzim postom - koji ce mnogima biti "navodjenje ociglednog", ali verujem da ce biti koristan mladim ljudima koji nisu jos sigurni sta hoce a imaju interes za neku od ICT disciplina:
--
Termin "upakovan proizvod" znaci da je odabir kurikuluma je baziran na iskustvu strucnjaka u toj bransi i, bar u teoriji, sadrzi optimum gradiva za dobijanje odredjenog zvanja. Plus: angazovani su profesionalci koji ce obucavati i voditi studente u procesu usvajanja znanja koje je sadrzano u materijalu unutar kurikuluma.
Ovo gore znaci da je potrebno "samo" da se taj kurikulum prati i savlada, od studenta se "samo" trazi da ulozi svoj licni trud i savlada gradivo a to se proverava na ispitima. Provera znanja na ispitima znaci da postoji i komponenta testiranja da li je konkretno gradivo usvojeno. U kreiranje tih ispita je, takodje, ulozeno vreme strucnjaka koji su ispitne zadatke kreirali sa ciljem da uspeh u resavanju tih ispitnih pitanja/zadataka bude vrlo dobar indikator konkretne kolicine savladanog gradiva.
Drugim recima, bar u teoriji*, studije su
efikasan nacin da neko postane skolovan za odredjeno zvanje. Studije, takodje, omogucavaju i da neko odabere naucnu karijeru tj. da mu sama profesija bude nauka.
Da li to znaci da su studije jedini nacin da neko postane strucnjak? Za oblast ICT-a to definitivno
nije slucaj. Moguce je postici to isto i bez formalne institucije, ali onda individua koja odabere taj nacin mora da sama organizuje:
a) Odabir gradiva i prioritete
b) Literaturu i materijal za odabrano gradivo
c) Nacin provere svog znanja ukljucujuci i vezbe/testove koji ce se koristiti za samu proveru usvojenog znanja
Ako je neko dovoljno organizovan i samokritican i zna kako da odabere relevantno i potrebno gradivo (ili, bar, da nadje konkretne sadrzaje adekvatnih kurikuluma za dobijanje konkretnog zvanja), moguce je da sam sebe obrazuje i da kvalitet toga potencijalno bude cak i veci od neke konkretne obrazovne institucije. Ali, kao sto se vidi, za to je potrebno da individua poseduje odredjene sposobnosti koje nisu neophodne za pohadjanje i savladavanje kurseva u formalnim obrazovnim institucijama.
Takodje, bez formalne institucije je sama individua odgovorna za to da sadrzaj gradiva bude adekvatan. Isto tako, u slucaju da postoje nejasne stvari (a to je neizbezno), nalazenje odgovora na nejasnoce ce, takodje, biti iskljucivo posao te individue. Eventualno, za vecinu stvari u ICT-u je moguce pronaci odgovor u adekvatnoj literaturi (knjigama, online izvorima - web sajtovima, radovima, kodu itd...), ali za to je potrebno uloziti komparativno vise vremena u poredjenju sa postavljanjem pitanja profesoru. Sa druge strane, to moze biti dobro posto u tom procesu individua nauci da sama pronalazi relevantne podatke a ne da dobija stvari "na tanjiru", ali sve to ima svoju cenu u neophodnom ulaganju dodatnog vremena i truda u poredjenju sa formalnim studijama.
Dakle, potrebno je vise resursa i posedovanje dodatnih sposobnosti kako bi se postiglo ekvivalentno obrazovanje u kucnoj reziji. Sto znaci: nije nemoguce, ali nije ni nesto sto moze da izvede svaka osoba koja bi, inace, bila kvalifikovana za pohadjanje kursa u formalnoj obrazovnoj instituciji.
To takodje znaci da, ukoliko ta osoba nema te dodatne sposobnosti i resurse, lako moze da se desi da ne postigne zeljeni cilj, tj. da bude neadekvatno obrazovana (jos gora varijanta je da
misli da je dovoljno obrazovana - a nije). Moguce je, naravno i obrnuto - da ta osoba na kraju usvoji vise znanja za isto vreme koliko bi trebalo uloziti za dobijanje formalnog zvanja na fakultetu.
Uratko: sve ovo gore napisano je objasnjenje za savet koji cu dati mladim ljudima koji pred sobom imaju ovu dilemu: dobro razmislite da li imate neophodne sposobnosti / kvalitete da sami sebe obrazujete. Dajte sebi iskren odgovor - posto od laganja samog sebe gubite samo vi. Ukoliko je odgovor pozitivan, pred vama ce biti vrlo zanimljiv ali i naporan period. Ukoliko je odgovor negativan, ili niste sigurni - odaberite "laksi" nacin, upisite studije: u tom slucaju "sve" sto morate da uradite je "samo" da ulozite trud i paznju u sledecih 3-4-5... godina. To je daleko od "lakog" ali je bar sigurno, tj. rezultat je garantovan ako se dovoljno potrudite (podrazumeva se da ste bar prosecno inteligentni**, sve iznad toga je plus - ali ne i zamena za neophodan trud).
--
* "Bar u teoriji" je navedeno zbog toga sto, kao sto svi znamo, postoje obrazovne institucije koje ne zasluzuju da se tako zovu, razni "instant" fakulteti koji nisu nista bitno vise od obicne stamparije za diplome. Sve sto je napisano gore se odnosi samo na adekvatne tj. kvalitetne obrazovne institucije
** Pretpostavljam da je moguce postati bar minimalno osposobljen za zvanje u ICT struci sa blago ispod-prosecnom inteligencijom, ali ce kolicina truda koji je neohodno uloziti vrlo verovatno biti bitno veca u poredjenju sa prosecno ili iznad-prosecno inteligentnom osobom (u drugom slucaju ce razlika u neophodnom trudu biti verovatno jos veca). Zapravo, sama inteligencija je verovatno i najmanje bitan faktor u poredjenju sa trudom i interesovanjem
[Ovu poruku je menjao Ivan Dimkovic dana 20.08.2012. u 13:31 GMT+1]
DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos:
http://www.digicortex.net/node/17 Gallery:
http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! -
https://github.com/psyq321/PowerMonkey