Citat:
Kobasa: Svaki put pozelim da se ne javljam vise, kad ono... Vidi ovoga...
Auhhh teBra... Kazi mi molim te koje supstance koristis? Hocu i ja malo.
Znaci, evo primera kako to izgleda: Radis npr. u fabrici namestaja i zivis za to sto radis(ti rece da tako treba)
onda lepo dodje kriza fabrika se zatvori (jer vise niko ne kupuje namestaj). I sta onda? Nestao je razlog zbog
koga si ziveo, sve je palo u vodu i onda sta da cinis? Da se ubijes? Posto ga "razlog za zivot" vise nema???
Prosto neverovatno do koje mere su nekima mozgovi isprani.
Zar jos uvek postoji neko ko misli da je neko drugi do te mere pGlu?
Uhvatio si se prilicno priglupog primera da ilustrujes svoje nerazumevanje toga sto sam rekao.
Pravu snagu (ekonomsku, industrijsku, pa i svaku drugu) cini istrajnost u drzanju kontinuiteta
u odredjenoj disciplini. Iako se ekonomski usponi padovi desavaju i tu i tamo na globusu, na duze
staze isplivava kvalitet koji se gaji predanoscu kroz generacije, ljubomornim cuvanjem tradicije,
ono sto ameri zovu ´live and die for´.
Mogu da pocnem da nabrajam (i da se ne zaustavljam do podne) proizvode, pocevsi od optike
Carl Zeiss iz Jene, preko svajcarskih satova, motocikala i drugih opstih mesta u potrosackom izboru.
Tradicija, naravno, ne garantuje mesto bas na samom vrhu top liste kvaliteta u bas svakoj sekundi
u stolecu, ali garantuje dugorocno prisustvo u samom vrhu marketa. Onde gde se ljudi dugorocno i
predano bave nekom delatnoscu, prilike za hvatanje prikljucaka sa trendovima vremena u toj disciplini
su uvek vrlo izgledne.
Tamo gde vrhunska vrednost postane puko posedovanje, i gde je rentijer veci baja od vrhunskog
zanatlije, tu srece nema. U takvim okruzenjima, gde je najbitnije posedovati, igra se igra oko toga
kako ce se na bilo koji nacin (pa i sraman, kradjom, muckom, prevarom, pa i ubistvom) docepati
para, pa makar i trajno ostetio sve oko sebe, blizu i siru zajednicu.
U pametnim zemljama su to na vreme shvatili, pa su sistemom poreza i regulacija jalovo sedenje na
gomili imovine (novac, vrednosni papiri, nekretnine) ucinili prilicno nezgodnim sportom gde niti mozes
da profitiras, niti mozes da godinama cak budes i u plusu. Sistem te jednostavno tera da
stvaras
novo, a ne da gnezdis debelo doope na imovini svojoj ili babovoj, setas medju palmama, pevas slagere,
a da bi stvarao, treba da budes to cime se bavis....
...i da se vratim na tvoj primer: ako radis u fabrici namestaja, pa ta fabrika propadne, ti onda ne
sedis u istom mestu gde pokusavas da prezivis na aru okucnice sa kozom i tri kokoske, nego se skupis
sa jos par kolega majstora, pa otvoris svoju malu radionicu, koja nece praviti to sto se ne kupuje, nego
ces da izvidis sta je to sto ce da ide (a uvek nesto ide, mozda ne stilske garniture, ali ce mozda ici okviri
za prozore). Ako bas nista ne ide u tom tvom gradicu, svoj alat i radionicu stavis u torbu (ili natovaris na
prikolicu) pa put pod noge u susedno mesto gde fabrika namestaja jos radi, pa kad iscrpis susedne fabrike,
ides dalje. Kad ponestane u jednoj drzavi, ides u drugu, kad ponestane drzava, menjas kontinent ...zato
jer nisi svastar nego imas svoj licni identitet proizvodjaca namestaja, lika koji o tome sve zna, jer su ti taj
posao radili jos njih 5-6 u porodici. Na drugom kontinentu na kojem se zapatis, pocinjes da dovodis na stalne
ili sezonske poslove gomilu zemljaka. U neke kafane u Astoriji u NYC mozes gotovo po kalendaru da odes da
bi video oprostajnu veceru za zemljake koji se vracaju posle x meseci sezonskih poslova nazad kuci, donoseci
donoseci pare koje u zavicaju ne bi zaradili ni za pet do deset godina.
I naravno, posto volis i pratis to sto radis, neces cekati da ti drzava dekretom javi da su se pojavili nove
vrste drveta, farbi i lakova, nove alatke, nego ces da svaku crkavicu stedis da odes na sajmove i vidis sta
ce da se desava, pa makar ti svi u kuci imali najbednije moguce mobilne telefone.
Kad se tako misli i radi (pocevsi naravno od drzave koja ce svoja realna dobra te vrste da stiti pametnom
uvoznom politikom dokle god se to realno moze, kao i poreskim merama koje ti maksimalno oslobadjaju od
poreza sve sto si nabavio vezano za tu tvoju delatnost), onda nesto dobro moze i da se desi. Kao suprotan
primer imas sve sto se desavalo u Srbiji u poslednjih 15-tak godina, gde je nepotrebno ali brzo unisteno
dosta toga u cemu smo proveli dosta vremena i sa rezultatima bili mozda ne u samom vrhu, ali cesto
sa svojim prepoznatljivim mestom u potrosackom svetu, sve u slepom ubedjenju da su pare, a ne kvalitet
najbitnija stvar.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 06.08.2012. u 10:23 GMT+1]