Da li ste kojim slučajem gledali danas na PCTV (RTS1) više od petnaest minuta priloga o tome kakav je MS pogled na open source svet?
Povod za prilog je po njihovim rečima podsticaj na dublje razmišljanje pri projektovanju potrebnog kompjuterskog sistema (čitaj - kada se nabavlja softver), i drugačiji pogled na open source scenu.
Softverska scena - tema za razmišljanje
http://www.pctv.co.yu/aktuelno/softverska_scena.htm
Koliko je borba protiv softverske piraterije uspešna, ne zavisi samo od kvaliteta zakonskih regulativa i agilnosti organa koje ih sprovode, nego i od kompletnog stanja svesti svih računarskih korisnika.
Kao i svaki proizvod koji se nalazi na tržištu i softver poseduje cenu koja pokriva troškove njegovog nastanka i kasnije distribucije. Naravno, cena softverskog proizvoda u direktnoj je vezi sa njegovom kompleksnošću i krajnjom upotrebnom vrednosti, te se u širokoj finansijskoj lepezi nalaze rešenja po cenama od nekoliko desetina do nekoliko hiljada dolara.
Kako softversko tržište nije zatvorenog tipa, praktično ne postoje granice u njegovom kreiranju. Svaka kompanija, tim ljudi, pa čak i pojedinac ima pravo da ne smetano razvija svoje rešenje koje će naravno, već prema afinitetima, novčano naplatiti. Uostalom, sasvim je ne realno za očekivati da će se na IT nebu pojaviti neko kvalitetno softversko rešenje u koje je uloženo mnogo truda, vremena i odricanja, a da to rešenje bude potpuno besplatno. Ipak, brojni, još uvek ne afirmisani, programeri često računarskim korisnicima nude svoje programe potpuno besplatno, po takozvanoj Freeware tarifi. No ukoliko malo dublje zagrebete po površini ovih potpuno besplatnih rešenja, videćete da su ista samo podloga za neka nova koja će se naravno naplaćivati. Vrlo je važno i kome u toj šumi Freeware rešenja možemo verovati. Tako se recimo na softverskoj IT sceni u poslednje vreme pojavljuju potpuno besplatna rešenja koja na prvi pogled daleko olakšavaju i ubrzavaju rad na računaru, dok se negde u dubini registra, gde su se nakon instalacije iskopirale skrivene programske datoteke, nalazi špijun koji prati vaš rad i neprimetno otvara vrata zlonamernim hakerima svaki put kada se konektujete na Internet.
U poslednje vreme se u IT časopisima često mogu pronaći tekstovi u kojima se propagiraju programi takozvanog otvorenog koda. Cilj korisnika koji podržavaju ovaj "Open-Souce" projekat jeste omogućavanje potpuno besplatne distribucije svih softverskih rešenja baziranih na njemu. Naravno, sasvim je normalno u ovom trenutku postaviti pitanje o finansijskoj isplativosti ovakvih rešenja "Otvorenog koda", kakva se mogu sresti kod kućnih i serverskih operativnih sistema i kancelarijskih alata.
Istina je da se prva faza finansijske konstrukcije kompletne softverske podrške, za jedan Microsoft-ov, odnosno Unix, tj. Linux, operativni sistem teško može porediti, no ipak treba imati na umu činjenicu da se prilikom definisanja svih segmenata jednog računarskog sistema, ma kojeg stepena složenosti, treba voditi računa o njegovoj višegodišnjoj eksploataciji.
Pobornici OpenSorce projekta, često vrlo napadno i van granica pristojnosti, propagiraju teoriju o stabilnom i bezbednom sistemu kreiranom upravo na platformi otvorenog koda. Tako je recimo na Internetu, moguće pronaći informacije o tome kako jedan Linux operativni sistem predstavlja daleko bolje rešenje od trenutno najrasprostranjenijeg operativnog sistema - Windows.
No, da li je to zaista tako?!
Nedavno završeno istraživanje je pokazalo da je preko 95 procenata računarskih korisnika u IT vode uplavila upravo na Windows operativnim sitemima. Sasvim slobodno možemo reći, a u tome se slažu i veliki njegovi protivnici, da je kompanija Microsoft jedna od najzaslužnijih za ekstremno brz razvoj računarske industrije. Razvojem Windows operativnih sistema definitivno je utrt put za prelaske sa 16 na 32, odnosno sada 64 bitni zapis, čime su kompanije koje se bave proizvodnjom hardverskih komponenti, svoje istraživačke timove usmerili upravo ka smeru maksimalne optimizacije sa ovim operativnim sistemom.
No, da se vratimo na temu o opravdanosti tvrdnje kako su programi otvorenog koda bolji od onih koji to nisu. Prvi deo odgovora na ovo pitanje dobili smo pred kraj prošle godine, kada smo imali priliku da porazgovaramo sa gospodinom Jevgenijem Kaspersky. Ovaj širom sveta poznat i priznat istraživač na polju antištetočinske borbe, nam je na pitanje: "Koji je operativni sistem najranjiviji?", odgovorio kako su sistemi bazirani na Unix platformi, tri puta ranjiviji od onih baziranih na Microsoft Windows rešenju! Potpora jednom ovakvom odgovoru sasvim je očigledan, jer se na beskrajnom Web prostoru može sasvim jednostavno naći kompletna programska strukura svih Linux sistema, iz koje se kao na tacni hakerima serviraju svi bezbednosni propusti. Verovatno se sećate događaja kada se u SAD-u od kompanije Microsoft sudski tražilo da programski kod svojih operativnih sistema učini svima dostupnim. Proces je trajao dugo, no završio se pozitivno po kompaniju Microsoft, čime je ona 300 procentno bolja zaštita od svih ostalih ostala ne promenjena. Nedavno se opet dogodilo da se iz Microsoftovih razvojnih laboratorija "iskrade" deo osnovnog koda koji je postao dostupan veštim IT znatiželjnicima. Hakeri su najavljivali oštre napade zbog ogromnih rupa koje su pronašli, no, kao što imate prilike i da vidite, do njih nije došlo. Sigurno jedna od najočekivanijih stvari koja treba da se dogodi do sredine ove godine jeste pojaviljivanje drugog servisnog paketa za Windows XP operativni sistem. Čak i najoštriji kritičari Microsoftovih operativnih sistema su nakon instalacije Beta verzije ovog "Service-Pack-a" više nego pozitivno prokomentarisali nove mogućnosti na polju zaštite koje SP2 nudi! Ako se sada vratimo na priču o Linux zaštiti, zanimljivo je da se potpisnici ovog "Open Sorce" rešenja polako ali sigurno dogovaraju oko zaključavanja dela izvornog, još uvek otvorenog koda, jer kao što su i sami uvideli, golišavost programskih linija je više nego opasna. Eto, time ideja o potpuno slobodnom programskom kodu operativnih sistema i kancelarijskih alata gubi svaki smisao!
Drugi deo odgovora na pitanje: "Bolji - lošiji" ponudiće vam sami autori, koautori i korisnici "Open Source" rešenja. Totalna pometnja na polju bilo kakve standardizacije uslovila je potpuno nezavisan razvoj Linux operativnih sistema, dok se sa druge strane kompanije međusobno optužuju o krađi dela izvornog koda. U jednom ovako haotičnom sistemu gotovo se svaki mesec pojavi po neka nova Linux verzija, te više ni sami korisnici ne znaju koja je ona prava, a poluprazna operativna izdanja gotovo se ne vidljivo dopunjuju i primoravaju korisnike na ponovni višegigabajtni download, odnosno nabavku nove, ovonedeljno aktuelne verzije.
Ipak najvažniji, treći deo odgovora na nekoliko puta pomenuto pitanje, možete pružiti i vi sami, samo ako sebi postavite pitanje: "Da li je ono što je potpuno besplatno, za vas i dovoljno dobro?"!
Zamislite samo da ne postoji nikakva finansijska nadokanada za upotrebu nakog softverskog rešenja. Na ovaj način, bi se lančano vrlo brzo ugasila kompletna razvojna struktura, milioni radnika bi ostalo bez posla, a ne napredovanje razvoja softverske podrške, automatski bi povuklo smanjenje potrebe za unapređenjem harverske strukture. Jednom rečju IT industrija bi zamrla. Napomenućemo da se ove ne radi samo o operativnim sistemima ili kancelarijskim alatima, nego i o industrijski vrlo važnim softverskim alatima namenjenih ekonomiji, mašinstvu, elektronici, bilogiji, medicini, itd., a čije napredovanje je u direktnoj vezi sa razvojem društva uopšte.
Ovom pričom ni u kom slučaju ne želimo da osporimo razvoj "Open Source" rešenja, nego želimo da vam predočimo jedan malo drugačiji pogled na softversku scenu koja nas okružuje i podstaknemo na dublje razmišljanje pre nego što uopšte odlučite da kreirate bilo kakav računarski sistem.
Goran Kujundžić