Ne znam mnogo o offshore aplikaciji posto sam bio onshore aplikant, ali koliko vidim ovde pise:
The 2nd instalment of the Visa Application Charge for
dependents aged 18 years or over with less than functional English must be paid before the visa is granted.
Znaci, druga rata se placa samo ako partner ili roditelj ne govore engleski na zadovoljavajucem nivou (mislim da je functional 5 ili 6 na testu IELTS).
Avionske karte vise nisu toliko skupe kao pre, povratna sa Air Asia iz Pariza je oko 1200 dolara ako se kupi na vreme.
Prijava za licencu, overa i postanski troskovi ne mogu biti zajedno iznad 500 dolara.
S druge strane, ne bih preporucio da se dolazi sa najminimalnijom mogucom svotom novca posto se pravo na socijalnu pomoc dobija tek nakon 2 godine boravka kao stalni rezident.
Sto vise novca obezbediti kao podrsku za imigraciju to bolje.
Takodje bih preporucio makar u pocetku svodjenje troskova na minimum.
Previse je slucaja ljudi koji se troskare, a zatim se zale kako nemaju ni dolara.
Troskovi se lako mogu znacajno smanjiti - koristi se javni prevoz za koji se kupuje karta za duzi period, zivi se dalje od centra u manjem stanu ili se iznajmi soba u stanu koji se deli sa drugima, proveravaju se cene pre kupovine itd.
Cesto se ovde postavljaju pitanja da li se isplati otici i sta se moze ocekivati.
Niko nije gatara da prorice buducnost, potencijalni emigranti moraju da shvate da nista nigde nije garantovano i da je rizik i preuzimanje rizika i odgovornosti na sebe neizostavan i neizbezan deo odluke.
Drugim recima ko nije spreman da izgubi ne moze ni da dobije.
Ja mogu da ti kazem da je za mene dolazak u Australiju verovatno bila najbolja odluka u mom dosadasnjem zivotu. Mada, istovremeno da je sveukupno to bio lak proces bez zrtvovanja nije, jako dugo vremena se moralo raditi na tome i istrpeti ulaganje truda bez direktne nagrade sada i ovde, godinama.
S druge strane to je moja prica i tu se zavrsava. Kako bi bilo/ce biti drugima je prica sa sebe.
Ako neko ocekuje da ce njegov zivot biti znacajno bolji odmah nakon sletanja na aerodrom u Australiji onda ce takva osoba najverovatnije biti razocarana. Cesto u pocetku moras da se zrtvujes i da cak zivis gore nego pre da bi u buducnosti mogao da zivis bolje.
Od velikog broja ljudi koje sam upoznao na univerzitetu neki dobiju papire i posao i zadovoljni su, neki ne dobiju i vracaju se u zemlju iz koje su dosli.
Sta je razlika izmedju ove dve grupe? Mislim da je kljucno biti sto vise informisan o svemu i pre i nakon sto se dodje (ja sam na primer proveravao pravila imigracije svakodnevno dok nisam dobio papire) i dati sve od sebe da se uspe, probati sve opcije (svojevremeno kao student sam isao od radnje do radnje po gradu i davao rezimee iako sam znao da je verovatnoca pronalazenja posla na ovaj nacin minimalna).
Ako i pored svega ne uspes makar znas da si probao sve sto je bilo do tebe.
[Ovu poruku je menjao noskich dana 14.07.2011. u 04:13 GMT+1]