@Sini82: Nedeljko i Zorica su manje-više odgovorili na sva tvoja pitanja, ali pošto si se obratio direktno meni, pokušaću da dopunim njih dvoje (ili, u krajnjem slučaju, potvrdim to što su rekli).
Citat:
Sini82:
Kako je položila prijemni pri upisu na PMF?
Tako što prijemni padaju samo oni koji baš ne znaju ništa. Obično ima više slobodnih mesta nego kandidata, pa je teško ne položiti prijemni. Dakle, činjenica da je neko položio prijemni ne implicira da je sposoban položiti i sve ispite.
Citat:
Sini82:
Kako je uopšte dogurala do statusa apsolventa, štaviše položila dobar broj ispita na fakultetu kao što je PMF u Novom Sadu, koji je veoma cijenjen i predaju izvrsni profesori (ne sumnjam da su i asistenti kvalitetni)?
Nisam nigde rekao da je apsolvent, ne znam koji joj je status. Rekao sam da je ovaj ispit njoj već na drugoj godini — pa ako se kod njega zaglavila, onda verovatno i nije položila „dobar broj“, nego tek poneki ispit.
Citat:
Sini82:
Na osnovu jedne greške tako sudiš?
Nije jedna greška već četvorogodišnje uporno demonstriranje nepoznavanja najosnovnijih stvari (to sam rekao bar tri puta).
Citat:
Sini82:
Da li su joj skrenuo pažnju na grešku? Naravno, nasamo i dobronamjerno. Koliko si učinio kao njen asistent da joj pomogneš da ona ono što ne zna nauči? Da li si joj dao smjernice, neku literaturu? Da li je ona kriva što to ne zna? Da li si baš sve učinio? Dobio si sirov materijal (koji je prošao sve provjere kao takav), od tvoje vještine zavisi kakav ćeš dobiti gotov proizvod.
Ovde ti je Nedeljko sve odgovorio. Počeo sam da radim 2009 — ona 2010. koja se pominje na sajtu je godina kad je završena procedura izbora u zvanje asistenta — no nije precizna godina ni toliko bitna, poenta je da ona nije slušala vežbe kod mene već kod kolege koji ih je držao pre mene. Dakle, jedini moj kontakt s tom studentkinjom jesu kolokvijumi i eventualne konsultacije. Kažem „eventualne“ jer sam držao predmet do sada tri puta, i za ta tri puta ova konkretna studentkinja došla mi je na konsultacije samo jedanput, i to tek nedavno, nakon jednog kolokvijuma, želeći da vidi svoj rad i kakve je greške pravila. Tada sam joj, naravno, ukazao na greške koje je pravila, zajedno s njom uradio sve zadatke koji su bili na dotičnom kolokvijumu, i odgovorio na dodatna pitanja koja je imala. To, očigledno, ne izgleda kao bogzna koliko truda, ali to je i sve što mogu učiniti: da je primim na konsultacije
kad sama odluči da dođe (sigurno da ne mogu pojedinačnom studentu reći: „Vi, kolega/koleginice, dođite na konsultacije kod mene tad i tad, da vam pomognem povodom predstojećeg kolokvijuma“), i tada se potrudim da joj razjasnim nedoumice koje ima.
Kuda ide? Ja mogu govoriti u svoje ime, kako ja vidim stvari i kako ja mislim da je ispravno postaviti se, ali svakako ima kolega na drugim predmeta koji imaju drugačije mišljenje. Dakle, po mom mišljenju ključna stvar je
razumevanje. Zato i radim sve ovo s dozvoljenom literaturom na kolokvijumu — da studenti ukapiraju kako moraju suštinski razumeti gradivo i biti sposobni da logički povezuju jednu stvar s drugom, a da se
ne traži učenje napamet gomile kojekakvih šablona (upravo dozvoljavanje literature to pokazuje). Šta se meni lično ne dopada? Prvo mi se ne dopadaju kolokvijumi/ispiti na kojima su svi zadaci teške šablončine (njih studenti nabiflaju napamet i polože ispit kao od šale, a da pritom ni R od razumevanja ne pokažu). Druga stvar koja mi se ne dopada jeste ponavljanje nekih zadataka s ranijih ispitnih rokova. Verovao ti ili ne, ima studenata kojima nije problem da napamet nauče sva rešenja svih zadataka iz poslednjih petnaest godina, ne trebaju im čak ni puškice, imaju u malom prstu sva rešenja naučena kao telefonski imenik. I onda izlaze po dvadeset puta, jednom će ubosti zadatke koji su ranije već bili pa se sad ponavljalu — i eto položenog ispita, milina jedna. Ja „za svojim psom ispred svojih vrata čistim“ na taj način što ne praktikujem ove navedene stvari, već student, da bi prošao kod mene, mora pokazati bar nekakvo razumevanje. To je opet najviše što ja, kao pojedinac, mogu učiniti — pa neću sigurno ići od kolege do kolege i objašnjavati im da tako kako oni rade nije dobro, i da bolje poslušaju mene?
No, suštinski problem u svemu ovome leži u tome što kvalitetno visoko obrazovanje
ne povlači kvalitetno srednjoškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje. Zamisli da je PMF savršen, da su diplomci s PMF-a savršeni profesori i nastavnici u srednim i osnovim školama, itd. Čemu sve to, kad u školi može predavati neko ko je zapeo na
drugoj godini PMF-a? Dakle, džabe i ne znam koliko kvalitetno visoko obrazovanje, kad se po školama zapošljavaju oni koji su tek počeli da se visoko obrazuju. To je moja suština na ovoj temi.
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.