Pa, zavisi šta smatraš pod "problemima". Da se dešavalo da se neko naljuti, jeste. Da se dešavalo da mi neko zapreti, jeste, ali nijedna od tih pretnji nije ostvarena, valjda zato što su izgovorene u afektu. Da se dešavalo da neko neće da razgovara samnom po nekoliko dana ili meseci, jeste i to. Ali, ništa od toga ne smatram problemom, naprotiv, već dokazom da sam bio u pravu za ono što sam tvrdio u toj diskusiji.
Generalno, kada je način diskusije u pitanju, o bilo kojoj temi, ljudi se ugrubo mogu podeliti u 3 grupe:
1. Normalni ljudi sa kojima uvek može argumentovano da se diskutuje i koji će na svaki tvoj argument ili dati kontra-argument ili jednostavno priznati da si ti u pravu ako ga nemaju. Sa takvim ljudima ima najviše smisla diskutovati, jer u takvoj diskusiji svako može da nauči nešto novo što do tada nije znao, a postoji velika šansa da se na kraju dođe do nekog zaključka i da svi iz te diskusije izađu pametniji, a možda i promenjeni na bolje.
2. Kompleksaši i prepredeni, kod kojih nije problem u tome što ne vole ili ne mogu da diskutuju argumentovano, već je problem u tome što i kad ostanu bez argumenata, a svi ostali su im pobijeni, i kad znaju da nisu u pravu za ono što tvrde, ne žele to da priznaju. Takav razgovor se obično završi tako što sagovornik, često preko one stvari i/ili ironičnim tonom, odbrusi nešto tipa "Ma jeste, sve si ti u pravu, sve ti znaš" ili "Ma idem ja da spavam, nemam vremena da se objašnjavam sa nekim ko ništa ne razume" ili se na neki drugi način postavi kao da je on iznad te diskusije, iako je prethodnih 5 sati uredno učestvovao u istoj :) Ili to, ili totalno razvodnje diskusiju ubacujući u nju neke nebitne elemente i krenu sa citiranjem nekakvih sumnjivih izvora, pogotovo za za tu temu kao što su Biblija, Kuran, Hari Poter i šta ti ja znam, ne bi li te načisto smorili i naterali da sam odustaneš od diskusije. Kada čuješ tako nešto, odmah znaš da dotični ne zna više šta da kaže, a ne želi da ti prizna da nije u pravu, pa makar crko.
3. Zagriženi i zatucani koji nikada i nemaju argumente osim onih koji se ili ne mogu proveriti ili jednostavno nisu argumenti. Recimo, to je ono kad neko kao argument upotrebi nešto poput "to je opšte poznata činjenica" ili "zna se" ili "kažu ljudi", a uvrede se kada im tražiš neki dokaz za to ili izvor te tvrdnje. Takođe, jedan od omiljenih "argumenata" takvih ljudi je i "Bog je tako rekao", pa se ti onda raspravljaj sa njim da li jeste ili nije. Obično kad naletim na takav argument, ubacim neku opasku tipa "Pa kad je već bog toliko toga rekao, mogao je da koristi i neki diktafon dok je pričao, pa da ti to još i prođe kao argument". E, to jedva dočekaju, jer onda mogu da ti odbruse nešto tipa "Aha, bogohuliš, gorećeš u paklu, sa takvom osobom nemam šta da pričam" i time efektivno pobegne iz diskusije, a da se stekne utisak da si ti kriv za kraj diskusije, jer si počeo da vređaš i bogohuliš, pa samim tim znači da nisi u pravu ni za šta što si rekao. A on nikako nije bogohulio time što je tvrdio da je pričao sa bogom i što zna tačno šta je bog rekao :)
Ah te diskusije :)
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti