Ne mora "lice" da ga posluša ali će vojni panduri prvo da mlate a potom da pitaju.
Evo nekoliko istinitih anegdota:
1. Student arhitekture za izradu seminarskog fotografiše stare srpske kuće i jedva izvuče živu glavu od nasrtaja mase jer je "špijun"
2. Fotograf amater (poprilično neupućen) fotografiše kapiju koja liči na dve topovske figure u šahu. Na njegovu nesreću te dve figure su ulaz u kasarnu. Pojavljuje se vod vojne policije i bez ijednog pitanja oderu ga od batina i pozovu civilne murijake. Ovi drugi panduri mu pretresu stan i nađu flajer za projekciju nemačkih dokumentarnih filmova koje organizuje Goethe-Institut. Kako je flajer bio "nemački" plus nekog "instituta čiji je naziv nemoguće pročitati" usledi nova tura batina uz konstataciju da se radi o agentu za potrebe nemačke obaveštajne službe. Rezime je da se ovaj mater više ne bavi fotografijom.
3. Televizijski snimatelj dovozi službeni automobil u gradski park koji je u blizini kasarne. Automobi je bele boje, na vetrobranu oznaka press a preko celih vrata je logo i natpis stanice.
Na jakni ID kartica sa fotografijom snimatelja, imenom i prezimenom, pozicijom, logom TV i adresom i telefonom redakcije. Postavlja profesionalni stativ i profesionalnu BETA kameru (težine preko 10Kg) i beleži krošnje i ptice. Nedugo zatim interveniše vojna policija ali očito neka razumnija uz izvinjavanje i pojašnjenje "jasno je meni ali rek`o komandir da se interveniše"
4. Svako snimanje u centru Beograda zabranjeno (zbog radi izbegavanja susreta sa murijom) jer se ugrožava dragi nam predsednik.
Posle ovoga, zaključak je pazi gde u zemlji gde je 50 godina svako ko nešto fotografiše automatski označavan stranim plaćenikom vadiš fotoaparat ili kameru