... imam par drugara koji konzumiraju exer i trip vec 4-5 godina. s obzirom da ih vec dugo poznajem zeleo bih da iznesem jedno opazanje.
naime, cak i da izuzmemo sve psiho-fizicke posledice exera i tripa... socioloske posledice su katastrofalne! i prevazilaze posledice koje na coveka ostavljaju ostale droge.
oni jednostavno nemogu da se usresrede ni nasta. bukvalo, sa njima se moze vrsiti samo najosnovnija komunikacija, a da ne pricam o tome da ne pamtim kada sam ih video nasmejane.
naime problem sa drogom bilo koje vrste, bez obzira da li je ona laka ili teska, da li izaziva zavisnost ili ne... ogleda se u sledecem >
Mozak koji se, da se izrazim, "bori" sa svakodnevnim zivotnim problemima, pod uticajem droge oseca takav "relief", da jednostavno postaje spreman da ucini sve samo da bi ga ponovo osecao. Korisnik droge toga uopste nije svestan. Nakon ucestalog koriscenja javlja se novi problem: Jedini nacin da mozak oseti bilo kakvo zadovoljstvo dok nije pod uticajem droge, je sam cin uzimanje iste * trenutak pre nego sto ona krene da radi.
Narkoman se moze odvici... ali se on kad tad vraca staroj navici, zato sto mu jednostavno nista ne pricinjava zadovljstvo! Ovo shvatanje se razlikuje od dosadasnjeg, po kojem korisnik uzima drogu da bi prevazisao neki problem.
trudio sam se da ga ispisem laicki, tako da se nadam da ste me razumeli.
btw. medju iskusnim komanima vlada jedna zanimljiva poslovica: "Jednom dop, uvek dop". Ostale droge se cak i mogu probati a da im se covek ne vrati. Ali ne i dop.
...life is what you make of it...