žutokljunac
Član broj: 153760 Poruke: 374 77.238.223.*
|
Evo jednog jako zanimljivog članka koji se tiče berze. Pošto je problem proizveden na NYSE, preciznije na tržištu nekretnina, postaviću jedan članak koji govori o situaciji na sarajevskoj berzi. Nije off topic jer su ova "tržišta" ( nekretnine, bankarsko tržište, robne berze, berze HOV-a ) povezana i međusobno zavisna. A osim toga, pipke imaju i Milo Đukanović, Mišković, i ostali krem bizMisa na balkanski način. Mislim da će pomoći ljudima koji imaju nameru da se posvete trejdingu na nekoj lokalnoj berzi i da " iskoriste " trenutne niske cene. Koga ne interesuje neka preskoči.
Najprofitnije sarajevske kompanije, u kojima Vlada FBiH ima većinski ili značajan vlasnički udio, najizdašniji su izvori višegodišnjeg milionskog kriminala najmoćnijih sarajevskih biznismena. Premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović nastavlja utabanim stazama svog prethodnika Nedžada Brankovića, legalizirajući kriminal čije sankcioniranje bi ukinulo potrebu ukidanja ili kresanja primanja socijalno najugroženijih kategorija stanovništva Federacije BiH
Prodajom svog udjela Federacija BiH bi praktično izgubila aktivnu legitimaciju u eventualnom zahtjevu za istragu o kriminalu u Bosnalijeku i FDS-u koji se mjeri stotinama miliona maraka
Ko kaže da bh. pravosuđe nije u stanju da se obračuna s lopovima? Nije li Kantonalni sud u Sarajevu nedavno drsku prevaranticu Mihriju Pelak, vlasnicu agencije za promet nekretninama, osudio na 20 godina zatvora? Iako i Haški tribunal počinioce i naredbodavce i najtežih ratnih zločina osuđuje znatno blaže, nesumnjivo je da je Pelakova kaznu zaslužila jer je klijente njene agencije oštetila za više od šest miliona maraka.
Nažalost, spomenuta presuda daje lažnu sliku spremnosti bh. institucija da se obračunaju s lopovima. Naime, i pored javne tajne da su preduzeća u kojima Federacija BiH ima većinski ili značajan vlasnički udio leglo kriminala koji budžetu i građanima Federacije BiH nanosi stostruko veću štetu od one koju su pretrpjeli klijenti Pelakove, niti jedan od direktora Bosnalijeka, Fabrike duhana Sarajevo (FDS) ili BH Telecoma još uvijek nije odgovarao za kriminal. Doduše, višegodišnji "uspješni direktor" Fabrike duhana Sarajevo Šefik Lojo je prije nekoliko godina u prvostepenom postupku osuđen na zatvorsku kaznu zbog kriminala u privatizaciji, ali su se majstori u pravosuđu pobrinuli da se rješavanje po njegovoj žalbi na presudu u prvostepenom postupku godinama efikasno odlaže - taman onoliko koliko je bilo dovoljno da Lojina smrt obesmisli daljnji postupak.
Unatoč verbalnim najavama o spremnosti na obračun s kriminalom, novoizabrani federalni premijer Mustafa Mujezinović nužnost spašavanja Federacije BiH od potpunog bankrota uporno traži u smanjivanju i ukidanju primanja socijalno najugroženijim kategorijama stanovništva. Istovremeno, on žmiri na oba oka pred pljačkom više stotina miliona maraka u kompanijama s federalnim vlasništvom čiji se višegodišnji kontinuitet očito nastavlja i pod njegovim premijerskim mandatom.
No, kako gnjev gladnih građana svakodnevno raste prijeteći da izmakne kontroli, Mujezinović je najavio donošenje odluka o prodaji državnog kapitala upravo u Bosnalijeku i Fabrici duhana Sarajevo. Premijer to čini unatoč općepoznatim činjenicama da je uslijed globalne recesije prodajom udjela u ovim kompanijama nemoguće ostvariti prihod ni približan onome u slučaju da je prodaja obavljena prije recesije, odnosno onom koji bi bio ostvaren ukoliko bi prodaja čekala okončanje recesije. No, prodaja vlasništva Federacije BiH upravo sada ima dva cilja.
Prvi je trajno eliminiranje mogućnosti utvrđivanja stvarne vlasničke strukture, odnosno procenta vlasništva koji pripada državi. Naime, na isti način na koji je Stranka demokratske akcije prihvatila kriminalnu strukturu vlasništva kojim je Federacija BiH drastično oštećena u Aluminiju Mostar i HT-u Mostar, tako bi i prodajom dodijeljenog, a puno manjeg od stvarnog učešća u vlasništvu Bosnalijeka i FDS-a zanavijek nepovratno otklonila mogućnost uspostavljanja stvarne vlasničke strukture.
S druge strane, prodajom svog udjela Federacija BiH bi praktično izgubila aktivnu legitimaciju u eventualnom zahtjevu za istragu o kriminalu u Bosnalijeku i FDS-u koji se mjeri stotinama miliona maraka.
Kako je FDS potrošio 30 miliona KM No, Vlada planira prodati svoj dio i u FDS-u i u Bosnalijeku. Sarajevski Bosnalijek je prošlu godinu završio ostvarivši dobit od 8,2 miliona KM. No, ovaj iznos bi bio barem peterostruko veći da u Vladi Federacije BiH postoji spremnost da se stane ukraj višemilionskom kriminalu u ovoj kompaniji. Najveća pljačka u Bosnalijeku odvija se kroz nabavku sirovina za proizvodnju lijekova koja se godinama vrši preko austrijske firme sumnjive vlasničke strukture. Naime, umjesto direktnih kupovina sirovina od proizvođača, direktor Arslanagić sirovine kupuje preko spomenute firme iz Beča, plaćajući ih po višestruko višim cijenama od onih po kojima bi Bosnalijek mogao kupiti sirovine direktno od proizvođača. Na ovu činjenicu Arslanagića su još prije nekoliko godina upozorili predstavnici jednog od vlasnika u Skupštini dioničara Bosnalijeka IFC-a koji je u sastavu Svjetske banke, ali bez uspjeha. Isto važi i za pokušaj kresanja milionskog fonda za reprezentaciju i marketing kojim raspolaže Arslanagić, a koji, između ostalog, služi za potkupljivanje i novinara i medija i službenika istražnih organa koji se usude interesirati za kriminal u Bosnalijeku. O kakvoj se Arslanagićevoj drskosti u vladanju Bosnalijekom radi svjedoči i sljedeći podatak: godišnji budžet za službena putovanja, dnevnice i troškove Arslanagićevog sina kojeg je otac postavio za predstavnika Bosnalijeka za afričko tržište veći su - pazi sad! - ne samo od dobiti već i od ukupne prodaje Bosnalijekovih proizvoda na afričkom tržištu!? Doduše, to i ne čudi ima li se u vidu nedavna izjava jednim sarajevskim novinama ovog "mladog i perspektivnog menadžera" po kojoj je prošlogodišnji zimski odmor proveo na skijanju u američkom Aspenu i Sent Moritzu. Inače, u Bosnalijeku Vlada Federacije ima vlasnički udio od 19,9 posto. Prema dostupnim podacima Bosnalijek je od ostvarene dobiti samo u ovoj godini podijelio dividendu i to samo 2,2 miliona KM dioničarima, među kojima i državi, dok je ostatak izdvojen u fond rezervi ili reinvestiran. To je praksa koja se godinama održava u ovoj firmi, u suprotnom, da je država dobijala svoj dio, dosad bi već dostigli sumu za koju namjeravaju prodati svoj udio u Bosnalijeku. U Fabrici duhana Sarajevo Vlada ima udio od 39,9 posto, a FDS je u prošloj godini navodno ostvario 12,4 miliona KM neto dobiti. BH Telecom je u 2008. ostvario 143 miliona dobiti.
U jednom internom dopisu koji kruži među malim dioničarima FDS-a stoji: "U posljednjih nekoliko godina svjedoci ste da FDS ostvaruje zavidne poslovne rezultate i visoke godišnje prihode. Ukupna zarada ipak nije tako velika na kraju godine i mnogi se pitaju zašto? Postoje razne špekulacije i glasine o tome gdje završava profit FDS-a, od toga da se finansiraju razne političke stranke do toga da se nenormalno mnogo troši na razne vidove reklamiranja i sponzoriranje raznoraznih udruženja i manifestacija. Ovom prilikom želimo da skrenemo pažnju dioničara FDS-a na neke druge troškove. Poznato je da je FDS, odnosno sadašnje rukovodstvo uz pomoć nekih pojedinaca i organizacija okupljenih oko njih, investirao mnogo u razne dionice na Sarajevskoj berzi. Naime, uvidom u investicione liste Fabrike može se uočiti da je u posljednjih godinu-dvije uloženo preko 30 miliona KM u razne banke, dionička društva i ostale neproizvodne objekte koji nemaju nikakve veze s osnovnim poslovanjem Fabrike."
Prema podacima Dana FDS je suvlasnik u Bonusu (13 posto), MI groupu (7,44), Dufu ŠIB-AR Invest (9,89), Bor banci (3,61), PBS-u Sarajevo (14,75), Prevozu radnika Kreka (2,32), Remontmontaži (13,74), Univerzalprometu (88,27), Vakufskoj banci (19,71), Vranici (1,52) i FDS-ovom Hotelu Babanovac (100 posto).
U spomenutom dopisu dalje se navodi: "U posljednje dvije godine, iako smo svi svjedoci velike, globalne finansijske i ekonomske krize, kada su vrijednosti svih dionica strmoglavo padale, Uprava Fabrike je donijela niz pomalo nerazumnih odluka i investirala u razne vrijednosne papire (dionice) na Sarajevskoj berzi i tako ostvarila višemilionske gubitke. Prvi primjer: FDS je trenutno najveći dioničar u dva Investiciona fonda: Bonus i Mi Group. U Bonusu posjeduje oko 398.000 dionica, a u Mi Groupu oko 366.000 dionica. Prosječno su plaćali ove dionice negdje oko 12 KM pa su tako uspjeli potrošiti više od 9.000.000 KM na kupovinu ovih dionica! Sadašnja cijena ovih dionica je negdje oko 4 KM, pa, prema tome, ukupna vrijednost svih dionica koje FDS posjeduje je oko 3.000.000 KM. Dakle, nespretnim ulaganjem ostvaren je gubitak od 6.000.000 KM samo na ova dva fonda. Drugi primjer: FDS je kupovao dionice sljedećih preduzeća: Remontmontaža ukupno 7.500 dionica za što je plaćeno oko 750.000 KM; Vranica, ukupno oko 3.500 dionica plaćeno je oko 100.000 KM. Ukupno je plaćeno 1.350.000 KM! Nije nam jasno kakve veze imaju firme koje se bave zavarivanjem kotlova, visokogradnjom i prevozom rudara s poslovanjem fabrike! Pogotovo što sada za sve ove dionice ne može dobiti gotovo ništa na Sarajevskoj berzi! Uz ove firme nedavno je kupljen i većinski udio u Univerzalprometu iz Tuzle što je plaćeno dodatnih 4.500.000 KM. Treći primjer: Hotel Babanovac kupljen je za oko 7.000.000 KM. (...) Četvrti primjer: Ulaganje u banke. FDS je jedan od najvećih dioničara u Vakufskoj, PBS i Bor Banci. Ukupno je uloženo preko 15.000.000 KM."
Na kraju ovog dopisa naglašeno je da su se sve transakcije obavljale isključivo preko brokerske kuće Eurohaus, a dioničari sumnjaju da je ova kuća, s obzirom da je izabrana netransparentno, FDS-u svoje usluge naplaćivala po cijenama većima od tržišnih: "Ako se uzme u obzir da je brokerska provizija i do jedan posto na račun sklopljenih transakcija, te ako se uzme u obzir da je vrijednost svih transakcija FDS-a na Sarajevskoj berzi oko 30 miliona, onda se dobija da je isplaćena provizija Eurohausu za njihov rad oko 300.000 KM. Svaka čast na ovom radu nakon kojeg je ostvaren gubitak od oko 15 posto." No, ovdje nisu nabrojana sva investiranja FDS-a.
Naime, ova fabrika je do sada izdvojila oko devet miliona maraka za gradnju hotela u Srebrenici?! Tim povodom su u Srebenici s načelnikom Općine sastanak imali Bakir Izetbegović i Edin Mulahasanović, direktor FDS-a. Nakon toga je FDS od Energoinvesta u Srebrenici kupio zgradu bivše Uprave Rudnika olova i cinka Sase, i ubrzo nakon toga građevinska kompanija Tehno iz Srebrenice počela je izgradnju hotela visoke kategorije koji će koštati, kako je objavljeno, oko deset miliona maraka, a bit će isključivo vlasništvo FDS-a.
Da Uprava FDS-a krčmi pare kako hoće, a zarad interesa lobija koji kontroliraju ovu fabriku, potvrđuje i podatak da je, kako bi se zaustavio štrajk radnika u Vranici FDS preko Remontmontaže u Tuzli uplatila 350.000 KM za Vranicu. Najveći dioničari Vranice su firme IF Bosfin d.d. (13,1 posto vlasništva), Absolute d.o.o. Bar iza koje stoji crnogorski berzanski mešetar Veselin Barović (9,7 posto), zatim Unioninvest izgradnja objekata d.d. (6,1 posto), Eurohaus d.o.o. (5,8 posto), Muhamed Zornić (5,2 posto), ljubljanska Aktiva Naložbe (4,5 posto), splitski Brodomerkur (3,2 posto), Ševkija Obralija (2 posto), mariborska Raiffeisen banka d.d. Maribor (2 posto) i Fabrika duhana Sarajevo (1,5 posto).
Prema podacima Komisije za vrijednosne papire, najveći vlasnici Eurohausa su: Avaz d.o.o. Sarajevo (20 posto), Zijad Blekić iz Sarajeva (15 posto) i Boiša Šotra iz Podgorice (15 posto)... U Nadzornom odboru su Adnan Terzić (predsjednik) te članovi Kasim Mujan i Bajro Šaban.
Jedan od suvlasnika Vranice je i crnogorska firma Absolute, iza koje stoji Veselin Vesko Barović, koji je u poslovnim i kumskim vezama sa Đukanovićem, ali i u poslovnim relacijama sa Zijadom Blekićem! Nakon privatizacije oni su većinski vlasnici imovine Vranice u okviru koje su 33 nekretnine vrijedne blizu 100 miliona KM. Naravno, po oprobanom receptu Radončićevih i Blekićevih crnogorskih poslovnih partnera, cilj kupovine Vranice nije bio nastavak i razvoj poslovanja ovog nekadašnjeg građevinskog giganta, već njeno gašenje koje bi omogućilo prodaju skupocjenih nekretnina u vlasništvu Vranice. Barovića, jednog od najbližih prijatelja Radončićevog prijatelja Mila Đukanovića, protiv kojeg se u Italiji vodi postupak zbog sumnje da je učestvovao u međunarodnom švercu cigareta, u posao s Vranicom uvukao je Zijad Blekić. Naime, Barović, Blekić i Boiša Šotra u oktobru 2007. godine osnovali su zajedničko preduzeće Fleš, koje je postalo suvlasnikom Solane Bajo Sekulić u Ulcinju. Barović je vlasnik, ili suvlasnik najmanje dvanaest crnogorskih kompanija kojima upravlja preko svojih poduzeća Fin Invest i Euro Invest. Barović kontrolira tvornicu mineralne vode Bjelasica Rada, Solanu iz Ulcinja i hotelske kompanije Fjord, Mimoza i Izbor. Vlasnik je 25 posto dionica Rudnika ugljena Pljevlja i Broadbrand Montengero koja je nedavno pod sumnjivim okolnostima dobila koncesiju za bežični internet. Član je Uprave Elektroprivrede i osnivač tvrtki Blue Laguna Resort, Komers i Monte Sky.
Novcem Federacije protiv blokade Radončića Radnici Vranice najavljivali su blokadu Radončićevog tornja kojeg su upravo oni izgradili jer je Avaz u vrijeme njihovog štrajka branio Zijada Blekića, poslovnog partnera Fahrudina Radončića, koga radnici smatraju za jednog od najodgovornijih za propast Vranice. Slobodna Bosna je objavila da je prije početka izgradnje Radončićevog tornja menadžment Vranice dogovorio fiksnu cijenu za izvođenje građevinskih radova, a u međuvremenu cijene građevinskog materijala i usluga porasle su i do 70 posto, što je išlo na štetu Vranice zbog čega sad radnici traže da Finansijska policija utvrdi stvarnu cijenu radova koji su izvedeni na Radončićevom tornju i uporede te cijene s onim što piše u ugovoru kao i onim što je plaćeno Vranici. Ovih dana je još jedan zahtjev stigao na adresu Finansijske policije. Naime, prema našim informacijama Udruženje dioničara, akcionara i udjeličara u BiH traži da se provjeri ko je i kako dao pozajmicu Vranici, odnosno kako je tuzlanska Remontmontaža prebacila sredstva. U Remontmontaži je FDS vlasnik 13,74 posto, a Eurohaus 3,28. U Nadzornom odboru su Zijad Blekić (predsjednik), zatim Tarik Kurbegović i Omar Kokanović (uposlenici Eurohausa).
Upravni odbor Vranice na čijem čelu je Aziz Šunje, a članovi Zijad Blekić, Edin Dizdar, Adnan Bunjo i Ševkija Obralić su donijeli odluku po kojoj su kod Fima banke založili zemljište Vranice kako bi dobili 3,45 miliona eura. Navodno su od tih sredstava kupili nekretnine mostarskog preduzeća Nerfil, a onda su nekretnine ovog preduzeća prodali i podijelili novac. Nakon toga donose odluku da nekretnine Vranice iskoriste kao pokriće za preuzimanje Unioninvest izgradnje, a sve to urađeno je preko Eurohausa. Veoma bitan faktor u ovim novčanim transakcijama je i firma Nova Capital iza koje stoje Muris Čičić, profesor Ekonomskog fakulteta, Blekić, Radončić, Šunje...
Na portalu 24 sata objavljeno je da crnogorski premijer Milo Đukanović svoje poslove u BiH vodi preko Veska Barovića koji u Sarajevu već duže djeluje preko Fahrudina Radončića, odnosno s ljudima koji pokušavaju ovladati Komisijom za vrijednosne papire i glavnim informacijama sa Sarajevske berze. Navode i da je Barović dioničar u Vranici i Šipadu te da s Radončićem, za račun Đukanovića i Miškovića, navodno pokušavaju preuzeti Vranicu i Šipad i to prvenstveno zbog zemljišta i lokacija koje imaju ove dvije kompanije. U informaciji se dalje navodi da kroz infrastrukturu Komisije za vrijednosne papire, odnosno preko Hasana Ćelama (predsjednik), koga je svojevremeno postavio Adnan Terzić i preko Sarajevske berze (Muris Čičić je svojevremeno bio predsjednik Nadzornog odbora berze, a na tom mjestu je danas Zijad Blekić) isti posjeduju informacije o pojedinačnim firmama i drže pod kontrolom brokerske kuće i sve važnije berzanske transakcije. Dalje se kaže da su za nove članove Komisije federalne vlasti nedavno predložile Murisa Čičića, Ekrema Čaglja, direktora Investicijskog fonda Bosfin, i Tarika Kurbegovića. Prema pravilima Komisije, član ne može biti osoba koja obavlja bilo koju funkciju uz naknadu u preduzeću, niti može biti član upravnih i nadzornih odbora. Jedino što može je da se bavi istraživačkim i predavačkim radom.
Ukoliko bi prošli u Komisiju, ovi članovi bi se morali odreći svojih sadašnjih funkcija jer bi u suprotnom njihovo imenovanje značilo kontrolu vlastitog poslovanja, jer je jedan od zadataka Komisije kontrola rada berze i investicionih fondova.
Kroz postavljanje Čičića i Kurbegovića u Komisiji, zaštitio bi se Blekić kao predsjednik NO-a berze, a time i ono što se radi u FDS-u koji je jedan od glavnih izvora finansiranja ove grupe. Dani su u prošlom broju objavili pismo nezadovoljnih dioničara koji smatraju da je Skupština FDS-a na kojoj je izabran novi NO bila namještena, a njihovi glasovi pokradeni zbog čega je Udruženje dioničara akcionara i udjeličara podnijelo tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, a uputili su i dopis Komisiji za vrijednosne papire navodeći da je Murat Muhamed Ramadanović, novoizabrani član NO-a FDS-a "u sukobu interesa jer je zaposlen u Vijeću ministara". Udruženje navodi odluku Vijeća ministara prema kojoj je Ramadanović kao šef Odsjeka za ekonomsku diplomaciju Ministarstva vanjskih poslova BiH "izabran za člana Trgovinske komisije s Republikom Indonezijom".
U informaciji portala 24 sata stoji i da se protiv svih predloženih članova vodi krivični postupak ili je već završen: Čičić, bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, presudom Općinskog suda u Sarajevu, novčano je kažnjen zbog kriminalnih radnji na fakultetu, Kurbegović već ima zabranu rukovođenja društvima koja se bave vrijednosnim papirima, a Čagalj je, također, predmet nekoliko krivičnih postupaka. Čagalj je svojevremeno bio član Nadzornog odbora Granita iz Jablanice, preduzeća koje je, nakon loše privatizacije, uništeno, o čemu je Finansijska policija Federacije BiH vodila istragu što je rezultiralo s nekoliko pokrenutih sudskih postupaka. U tekstu se zaključuje da "ukoliko Muris Čičić bude na poziciji zajedno s Tarikom Kurbegovićem, ekipa Barović-Radončić, odnosno Mišković-Đukanović, imat će potpunu kontrolu nad Komisijom za vrijednosne papire. To znači da će skupštine svih firmi, spajanja, pripajanja, tenderi, kontrole brokerskih kuća, problemi na skupštinama (kao što je, npr., bio slučaj s Telecomom), informacije o bilansama i planovima biti u rukama Veska Barovića, Fahrudina Radončića, Miroslava Miškovića i Mila Đukanovića." Ukoliko u Komisiju prođu Čičić, Čagalj i Kurbegović, uz već izabrani NO berze na čijem je čelu Blekić, berza će postati igranka za 15-tak ljudi dok će svi ostali biti na gubitku. No, kako takve berze izbjegavaju svi ozbiljni investitori, može se desiti da Blekić, Radončić i kompanija i sebi počnu smanjivati korist. Jedan finansijski ekspert s kojim smo razgovarali kaže: "Tržište kapitala u BiH je došlo u ruke ljudi od zla oca od gore matere. Tržištem kapitala dominiraju nekedašnji šverceri certifikatima. Nema od te berze ništa, ona tako ne može funkcionirati. Došli su divlji i istjerali pitome. Međutim, teorijski je moguće da pitomi istupe iz te berze i formiraju sebi novu. Divlji su svakako u manjini i oni bi tu bili donji."
Kriminal na berzi
Bez kazni
Iako radi već godinama, Sarajevska berza nikad nije istraživala transakcije koje se odvijaju niti provjeravala kako se dešava da neke dionice preko noći za deset i više puta izgube ili dobiju na vrijednosti. Samim tim berza nikad nije ni sankcionirala ovakvo nešto. Komisija za vrijednosne papire provjera uglavnom konkretne slučajeve o čemu je dosad podneseno desetine izvještaja nadležnim policijskim upravama i tužilaštvima, no, primjera radi, navedimo da dosad u Federaciji BiH nema niti jedne presuđene osobe za krađu dionica, a o štimanju cijena dionica, što je po tvrdnjama upućenih česta pojava, da se i ne govori.
Džafer Alibegović, član komisije za vrijednosne papire
Zašto je sporan izbor NO-a Sarajevske berze na čijem čelu je Zijad Blekić
Nakon što je Skupština Sarajevske berze, koju čine predstavnici brokerskih kuća, izabrala novi Nadzorni odbor, poslala je Komisiji za vrijednosne papire zahtjev za upis NO-a, što je i učinjeno. Međutim, na sjednici Komisije, održanoj prije otprilike mjesec dana, protiv ove odluke se pobunio njen član Džafer Alibegović koji je bio na odmoru kad je u Komisiji odlučeno da se upiše novi NO berze.
Džafer Alibegović za Dane kaže: "Zakon o tržištu vrijednosnih papira jasan je kad je u pitanju članstvo u Nadzornom odboru i on kaže da Nadzorni odbor čine predsjednik i četiri člana. Od pet članova jedan mora biti kod emitenta čije su dionice na kotaciji, jedan mora biti kod emitenta čije su dionice na slobodnom tržištu i ostala tri člana su uposlenici društva za upravljanje fondovima. Izričito članovi Nadzornog odbora ne mogu biti zaposlenik berze, Registra vrijednosnih papira i niko ko je zaposlen u državnim organima, niti neko ko je vlasnik više od pet posto vrijednosnih papira člana berze (brokerske kuće) ili s njima povezanim licima. No, nije to jedino, interesantan je i Statut berze koji ponavlja sve odredbe Zakona i dodaje da članovi ne mogu biti direktor ili članovi uprave drugih dioničkih društava, niti krivično kažnjavana lica. Među kriterijima su i oni koji kažu da član mora imati pozitivnu reputaciju, mora biti visoko obrazovan i mora imati najmanje pet godina iskustva u radu s finansijama. Međutim, Komisija je dobila zahtjev za upis Nadzornog odbora i na sjednici na kojoj ja nisam bio donesena je odluka o upisu. Kad sam na sljedećoj sjednici pročitao tu odluku - Komisija je donijela odluku smatrajući da su službe berze provjerile sve kandidate i utvrdile da li ispunjavaju uslove - predložio sam, a ostali članovi Komisije su me podržali, da se berzi pošalje zahtjev o očitovanju svih kandidata."
Dani saznaju da su novoizabrani članovi NO-a iz Fabrike duhana Sarajevo, Sarajevo-osiguranja i jedna gospođa iz društva za upravljanje fondovima, a navodno su sporni Zijad Blekić, suvlasnik brokerske kuće Eurohaus i Džemaludin Peljto, direktor brokerske kuće Palisaen.
Alibegović o ovome kaže: "Ne znam jesu li Blekić i Peljto suvlasnici tih brokerskih kuća, čekamo odgovor od berze. Mi nismo vodili postupak i po mom mišljenju smo ih prebrzo upisali, trebalo je prije tražiti očitovanje o članovima." Na pitanje da li se u međuvremenu može desiti da berza promijeni Statut koji je trenutno jedini na putu Blekiću da ostane na funkciji predsjednika Nadzornog odbora berze, Alibegović odgovara potvrdno ponavljajući da oni čekaju zvanični odgovor berze.
Tarik Kurbegović, kandidat za člana komisije za vrijednosne papire
Kontrolor sam sebi?!
Tarik Kurbegović je bio direktor i vlasnik brokerske kuće ICM Capital d.o.o. i na berzi je nastupao samostalno do 2007. godine. Nakon što Komisija za vrijednosne papire 2007. zatvara Balkan Broker Group iz Tuzle, koja se pojavljivala kao filijala ICM-a, a onda i sam ICM izgubi dozvolu za rad na 90 dana (iako je prema prvim izvještajima traženo da to bude zastalno, Komisija se odlučila na kompromisno rješenje), Kurbegović prelazi u grupaciju oko Zijada Blekića i Eurohausa. U to vrijeme Blekić postavlja Kurbegovića za finansijskog direktora Vranice, a navodno mu je glavni zadatak bio da završi posao oko preuzimanja Unioninvest izgradnje objekata i akvizicije tog društva u Vradis investicije d.o.o. Upravo je Vranica sa svojim nekretninama poslužila za pokriće Unioninvest izgradnje objekata i pravljenje Vradis investicija. Po završetku akvizicije Kurbegović napušta mjesto finansijskog direktora u Vranici i postaje član Nadzornog odbora Remontmontaže zajedno sa Zijadom Blekićem.
Nakon završenih poslova oko Remontmontaže, Vranice, Unionivest izgradnje objekata i Vradisa, Kurbegović trenutno figurira kao jedan od dva kandidata Radončićeve grupacije za člana Komisije za vrijednosne papire. No, upravo Komisija za vrijednosne papire je donosila rješenja o obustavi dozvola ICM-u: 12. 4. 2007. Rješenje o obustavi brokerske dozvole društvu ICM na period od 90 dana, Rješenje o ukidanju dozvola brokerima Mirsadu Škaljiću i Edini Salketić te Rješenje o ukidanju saglasnosti za imenovanje direktora društva, zatim je Komisija 24.10.2008. donijela Rješenje o obustavljanju dozvole društvu ICM za obavljanje brokerskih poslova na period od 90 dana i 24. 2. 2009. doneseno je Rješenje o prestanku važenja dozvole izdate društvu ICM za obavljanje brokerskih poslova u prometu vrijednosnih papira na tržištu vrijednosnih papira u FBiH na zahtjev društva.
Ukoliko bi Kurbegović bio imenovan, to bi značilo kontrolu vlastitog poslovanja.
Povezane firme
Blekić, Mujan, Čičić
Firme Nova Capital, Bosnainspekt i Modna konfekcija povezane su kroz vlasničku strukturu. Naime, u Modnoj konfekciji Zijad Blekić ima 6,2 posto vlasništva, Kasim Mujan 3,5, Nova Capital 28,46, Bosnainspekt 9,99 posto, Mensur Šunje 6,2. Istovremeno, dioničari u Bosnainspektu su Pak Centar 5,6 (Kasim Mujan ima 2,1 u Pak centru, a Nova Capital 49,38) te Kasim Mujan 7,3 i Muris Čičić 39,79 posto. U Nova Capitalu su vlasnici dionica Tvornica cementa Kakanj 0,044, Hercegovina Auto Mostar 0,46, Pak centar 49,35 i Modna konfekcija 28,46 posto.
Zijad Blekić je predsjednik Nadzornog odbora Sarajevske berze i vlasnik Eurohausa 15 posto. Pored toga, Blekić je i predsjednik NO-a Remontmontaže u kojoj Eurohaus ima 3,2 posto dionica, a FDS u ovoj firmi ima 13,74 posto vlasničkog udjela. Osim ovoga, Blekić ima i dionice u Automehanici (0,66), Croatia-remontu Čapljina 0,80, Hercegovina-niskogradnji (11,28) - u ovoj firmi Dinko Slezak ima većinsko vlasništvo od 43,04 posto i Rudnicima boksita u Jajcu 1,3 posto.
Arslanagićev monopol
Kriminalna struktura Bosnalijeka
Godišnji prihodi Bosnalijeka su skoro 80.000.000 KM, od toga Bosnalijek najviše zaradi prodajom lijekova preko esencijalnih lista, tačnije 48.000.000 KM, od izvoza ostvari 12.000.000 KM, a samo 6.000.000 KM od komercijalnog prometa. Ovi podaci govore o monopolističkoj ulozi koju Bosnalijek ima na domaćem tržištu lijekova zahvaljujući čemu diktira cijene lijekova koje idu na štetu građana. Naime, dovoljno je pogledati različite cijene lijekova po kantonima da bi se zaključilo kako izdvojeni budžet za one lijekove koje plaća država nije u skladu s realnim cijenama lijekova na tržištu. Naprimjer, jedan od bitnijih lijekova koji se izdaju i propisuju na teret sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja - Bosnalijekov Lopril (pakovanje 20x5 mg) - u Sarajevskom kantonu košta 9,71 KM, a u Zeničko-dobojskom 3,82 KM?! Krivična prijava Federalne finansijske policije Tužilaštvu Kantona Sarajevo protiv 25 osoba za zloupotrebu novca prilikom nabavke lijekova u KS-u i Fondu za zdravstveno osiguranje pokazala je da se lijekovi mogu prodavati daleko jeftinije nego što je to slučaj.
Edin Arslanagić je na čelu Bosnalijeka duže od 15 godina. Kriminalna struktura pomoću koje suvereno vlada kompanijom sastavljena je od obilato nagrađenih saradnika i najbližih srodnika. Prvi na listi je Hasan Šepo, vlasnik firme Brštanica, koja godinama monopolski zgrće milione na pružanju usluga toplog obroka uposlenicima Bosnalijeka. Upravo su Šepo i njegova Brštanica bili partneri Arslanagiću i Bosnalijeku u izgradnji čuvenih luksuznih apartmana na Bjelašnici. Dva apartmana je dobio njihov ključni saradnik u pljačkanju građana preko esencijalnih lista lijekova Mahmut Đapo, direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, a njegove bjelašničke komšije su postali i Nedžad Branković, tadašnji premijer Federacije, Meliha Alić, federalna ministrica obrazovanja, Kemal Kozarić, guverner Centralne banke… Iako je uvjet da Arslanagić i Đapo dobiju dozvolu za izgradnju apartmana na Bjelašnici bio da u roku od dvije godine obnove dva porušena hotela na istoj planini, to ni do danas nije učinjeno, bez obzira što je prošlo više od pet godina. O koliko moćnoj kriminalnoj organizaciji se radi najbolje svjedoče sljedeće činjenice: direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Đapo odnedavno je postao vlasnik luksuzne kuće u Dubrovniku, a Hasan Šepo je postao prvi Bosanac koji je u jednoj kalendarskoj godini kupio dva najnovija modela Porschea u sarajevskom predstavništvu ovog proizvođača skupocjenih automobila, koje posluje u sklopu kompanije ASA, direktora Nihada Imamovića.
Pored više bankarskih računa u inostranstvu i apartmana na Bjelašnici, direktor Bosnalijeka Edin Arslanagić je na izletištu pored vrela Mošćanice iznad Sarajeva postao i vlasnik skupocjene hacijende, slične onoj kakvu je napravio Milorad Dodik. Arslanagić je za finansijskog direktora Bosnalijeka postavio Fikreta Handžića, zeta svoje sestre. Nakon što je sinu kupio veliki penthouse u centru Sarajeva, Arslanagić mu je iznajmio i ugostiteljski objekt Bombona od više stotina kvadrata (nekadašnju kafanu Koševo u centru Sarajeva), koja je u državnom vlasništvu, uz nadu da će, u skladu sa Sporazumom o državnoj imovini iz Pruda i uz pomoć direktora Zajedničkih službi Federacije BiH Harisa Ihtijarevića, uskoro postati i vlasnik cijelog objekta.
Tender-begov Nadzorni odbor BH Telecoma
Do stotke za maksimalno sedam sekundi, minimalna brzina 240 km na sat
Svojevremeno je tada utjecajni član Stranke demokratske akcije Mustafa Mujezinović svog najboljeg prijatelja, do tada anonimnog Nihada Imamovića postavio za ratnog predsjednika Izvršnog odbora sarajevske Općine Stari Grad. Nakon što je okončao svoju ni po čemu upamćenu višegodišnju ambasadorsku misiju u Austriji i Maleziji, Mujezinović je i u Sarajevu i u svojoj stranci bio zaboravljen. No, tada mu se revanširao Nihad Imamović: nakon kratkotrajnog zaposlenja u Preventovom investicijskom fondu, Mujezinovića je uhljebio na mjesto gdje je mogao završiti ubrzani kurs savladavanja svih tajni krupnog kriminala bošnjačkih moćnika - u savjetničku fotelju notornog direktora Razvojne banke Federacije BiH Ramiza Džaferovića. U međuvremenu je Tender-beg Imamović, suvereni pobjednik svih najvećih tendera za isporuku službenih vozila za državne institucije, organe i javna preduzeća svoj položaj u SDA ojačao ustupanjem skupocjenog automobila Phaeton (kojeg je do tada on koristio) predsjedniku stranke Sulejmanu Tihiću. No, Tihić nije znao da je s Phaetonom u prtljažniku dobio i zahtjev da se za par miliona maraka snizi cijena po kojoj je Tender-begov Prevent privatizirao KTK Visoko, te da, unatoč zakonskim preprekama, Tender-bega postavi u Nadzorni odbor BH Telecoma. Učinjeno, ali ne samo to: u prtljažniku Phaetona sklupčan je Brankovićevu ostavku čekao i Mujezinović - čim je Branković napokon odstupio, cijena Tihićevog Phaetona je konačno plaćena i Mujezinović je postao - nasljednik dostojan Brankovića.
Imenovanju Tender-bega Imamovića u Nadzorni odbor BH Telecoma žestoko su se opirali mali dioničari ovog kriminalnog telekom operatera koje on kao predstavlja, upozoravajući da se radi o nezakonitom izboru. Da su bili u pravu, svjedoči i činjenica da je Tender-begov izbor zbog nezakonitosti odbila verificirati nadležna Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH.
A zašto je i Tender-begu i onima koji su ga nametnuli bio važan izbor u Nadzorni odbor BH Telecoma svjedoče najnovije vijesti s posljednje, skandalozne Skupštine dioničara BH Telecoma održane 17. 8. 2009. godine. Prvo je Imamović odradio ono što se od njega očekivalo: kao član Nadzornog odbora branio je skandaloznu odluku po kojoj će punomoćnici državnog kapitala u BH Telecomu za prisustvo na svakoj sjednici Skupštine dioničara primati naknadu od 1.600 KM! Tako će, recimo, i uposlenik Ministarstva saobraćaja FBiH, pored redovne plaće u ministarstvu, primati i po jednu prosječnu plaću BH Telecoma za svakih par sati provedenih na Skupštini dioničara. Osim toga, Tender-beg je i pred novinarima branio odluke Nadzornog odbora o dodjeli donacija BH Telecoma, kojima se milioni maraka dodjeljuju sportskim klubovima i udruženjima po osnovu moći i utjecaja njihovih predsjednika. Uostalom, tačno po modelu po kojem BH Telecom godinama milionima maraka sponzorira Košarkaški klub Bosnu čiji je gazda upravo Tender-beg, dok se, recimo, Udruženju ratnih vojnih invalida sa 100 posto vojnim invaliditetom Tuzlanskog kantona velikodušno donira 2.000 KM za kupovinu vozila s automatskim mjenjačem.
A zašto Tender-beg svoj glas u Nadzornom odboru upreže u odluke poput citiranih, objašnjava - naravno - tender za kupovinu čak 95 novih vozila za (navodne) potrebe BH Telecoma. Uslovi tendera su tako napisani da je već unaprijed - kao i mnogo puta do sada - jasno čija će ponuda biti prihvaćena. Uostalom, dovoljno je citirati zahtjeve koje mora zadovoljavati jedno od traženih vozila, uz one po kojem automobil mora razvijati minimalnu brzinu od 240 km/h i brzinu od 0 do 100 km razvijati za maksimalno sedam sekundi: "Oprema i uređaji vozila - minimalno: serijska luksuzna, (obavezna) sigurnosna i funkcionalna oprema uključujući 2-zonski automatski klima uređaj, zatamnjena/termo stakla s roletnama na zadnjem dijelu i na bočnim staklima zadnjih vrata, enterijer s luksuznim dekorativnim (ukrasnim) elementima u kožnim oblogama svih sjedišta s grijačima, klimatizirana prednja sjedišta, multifunkcionalni kožni servo upravljač s ukrasnim elementima, audio uređaj s CD playerom i većim brojem zvučnika, navigacioni sistem s ekranom, priprema za mobilni telefon s bluetooth konekcijom, zračne jastuke za sve putnike uključujući i bočne jastuke, ABS, ASC ili ASV ili ESP ili VSC, ASR, MSR, naplatke točkova od lakih metala (alu. i sl.)..."
Ako ima neko ko još uvijek ne zna čija će ponuda pobijediti i na ovom tenderu, informaciju može potražiti pismom/dopisnicom upućenom na adresu: Tender-beg Imamović, ASA Prevent, Sarajevo.
Skupština dioničara Bh Telecoma
1.400.000 KM za donacije
U Sarajevu je 17. augusta održana 19. skupština dioničara BH Telecoma. Dvije ključne tačke dnevnog reda koje su tokom Skupštine podigle prašinu bile su određivanje naknade za punomoćnika državnog kapitala i podjela donacija u ukupnom iznosu od 1.400.000 KM. I pored ovako bitnih tačaka dnevnog reda o kojima se raspravljalo, Nedžad Rešidbegović, generalni direktor BH Telecoma je u vrijeme održavanja Skupštine bio na - godišnjem odmoru.
Rizah Softić, predsjednik Udruženja dioničara akcionara i udjeličara u BiH za Dane kaže: "Za podjelu donacija je od strane visokog predstavnika 2007. donesen zakon koji precizira kako se donacije dijele i ko ima pravo na njih. Odgovori na ova pitanja bi trebali biti javni. Trebali bi biti i javni pozivi, ali toga nema i ko su oni koji dobijaju dionice zna samo određena grupacija."
Na Skupštini BH Telecoma je taj dan ipak podijeljeno 1.400.000 KM i to na prijedlog Nadzornog odbora protiv čega se Softić pobunio jer je po njemu taj NO nelegalan i o tome se vodi upravni spor između Komisije vrijednosnih papira i BH Telecoma.
Među dobitnicima donacija je FK Sloboda koja je na ovaj način od BH Telecoma do sada već dobila 100.000 KM i nikada niko nije objasnio kako su potrošena ta sredstva. Dioničari tvrde da FK Sloboda dobija donacije zahvaljujući bliskim prijateljskim vezama predsjednika Slobode Saliha Šabanovića i Naila Šećkanovića, ministra Federalnog ministarstva prometa i komunikacija. Pare je dobio i FK Sarajevo, a pri tome ne treba zaboraviti da je predsjednik ovog kluba Hajrudin Šuman, jedan od direktora u BH Telecomu?! No, ono što je dioničarima najviše zasmetalo jeste donacija od 200.000 KM koja je data Federalnom ministarstvu za raseljena lica. Softić ističe: "Po zakonu samo pravna lica mogu dobiti donacije, a mi bi trebali znati kome se tačno daju dionice i zbog čega."
Skupštinom je predsjedavao Esad Osmanbegović, punomoćnik državnog kapitala, inače uposlenik Ministarstva za saobraćaj i komunikacije koje je i vlasnik 90 posto BH Telecoma. Softić priča: "Osmanbegović je sam sebi donio odluku o naknadi koja mu pripada jer je punomoćnik kapitala većinskog dioničara. Naknada iznosi tri prosječne plaće uposlenika BH Telecoma. Ima zakon koji regulira te naknade, ali Osmanbegović je zaposlen u nadležnom ministarstvu. Pitao sam ga na Skupštini da li to znači da taj dan neće dobiti dnevnicu u Ministarstvu jer je vodio Skupštinu na kojoj je sam sebi izglasao naknadu."
|