Pozdrav,
Citat:
KaiserSoze: Pozdrav,
lancia88, zaista me je obradovalo kad sam video tvoj post, posto, uz duzno postovanje prema svima pises kao neko ko se razume u Ekonomiju, cak i ako nam se stavovi po nekim pitanjima razlikuju.
Inace, citirao si moj predhodni post, koji sam ostavio kao Gost. Ali posto izgleda da ce ovde biti zanimljive diskusije, cak mnogima, a nadam se i meni, poucne (sto ljudi sto cudi, a pored toga, treba znati da i od onog koji nista ne zna uvek moze nesto da se nauci) i posto si izrazio zelju :) odlucio sam da registrujem da ne bi bilo kako ti kazes, da pisas u vetar :)
Sada je vec dosta kasno, tako da ocekuj moj odgovor na tvoj post uskoro.
S postovanjem,
Kaiser Soze
drago mi je zbog registracije, a vidim da smo iz istih razloga koliko-toliko strucnije diskusije prepoznali sagovornika obojica bez obzira sto nam se misljenja mozda ne poklapaju, jer to je i najmanje bitna a najcesce i najmanje produktivna stvar u celini.
Sustinski bitna stvar je da ima dosta toga da se pise i pretpostavlja, a mozda i nekome pojasni poneki deo price, dok su prognoze i slicno jedan vise vasarski i senzacionalisticki deo stvari vezanih za nasu makroekonomiju, te je onda uvek lakse kad sagovornik ima makar nick da se zna izvestan njegov identitet, eto, virtuelni :) ), a formalni je deo sta pise u tom nicku, ili da li je napravljena slovna greska u citiranju uzaludnosti pisanja, ili je samo mozda pravilno procitana ;)
Sopocanac, ima istine u tome da nerealno nizak kurs dinara ne pogoduje izvozu, ali onom sitnom izvozu. Krupan izvoz, kakav forsiraju Smederevo ili Sevojno recimo, to uopste ne primecuje, odnosno, sposobni su da svoje fiksne troskove uklope u kalkulaciju, te onda nemaju problema. Imamo kriticnu tacku kada kod sitnoobimskog izvoza napravimo proracun za tzv. neophodan prihod za ostvarenje neutralnog poslovnog rezultata, te shvatimo da ne postizemo obim poslovanja koji moze da kompenzuje tu kursnu razliku od nerealnog do realnog kursa. Ipak, taj primer smo vec vidjali kod mnogih neekonomskih poslovanja, recimo najprostije, kod svinjogojstva. Dve, tri ili sest cak svinja nikako ne mogu da izdrze rezijske troskove i fiksne troskove uopste, a o nepostojecem efektu sinergije da ne pricam (veterinar, radnici, masine za ovo/ono), ali domaci seljak neretko zakrcuje drumove protestujuci sto drzava uvozi meso umesto da njima obezbedi monopol da oni nekim svojim cenama odrede ekonomsku cenu mesa. To je nesto sto mora da se shvati, ne moze deklarativno da se prica a da se ne razume.
Domaci izvoznik industrijske robe, a povremeno u jednom skromnom obimu ali nesto sirem asortimanu to bivam i sam, ima problem sa izvozm ne kod kursa, vec kod placanja PDV-a. Naime, PDV se ne placa u finalnoj strukturi, ali se za avanse dobijene iz inostranstva itekako odmah placa. Sad zamisli kad ja dobijem od stranog kupca narudzbu koja zahteva izvestan deo razvoja, testiranja, te modifikaciju postojeceg dela proizvodnog programa, pa za to trazim avansnu uplatu za razvoj plus uplatu za materijal, a to iznosi sve zajedno 85-90% ukupne cene proizvoda, sta mislis, koliko cu ja biti konkurentan ako mu trazim jos 18% za PDV koji sam na avansnu uplatu obavezan da platim?
Naravno da ne trazim, ali je onda u tome kvaka, ja dobar deo razvoja i proizvodnje sam finansiram sopstvenim rezervama jer me upravo drzava sprecava da mi narucilac investira u razvoj!
Kursnu razliku do cene realnog eura ja prebrodim bez problema, u odnosu na pomenuti problem. Uostalom, ako podigne samo trziste euro na realan nivo onog momenta kada to i kako trziste smatra da treba, ko bi onda pravio poslove na bazi buduce vrednosti sadasnjeg novcanog toka ukljucenog u posao?
Pa niko, jer nikad ne znas koliko ce sta vredeti, te lako mozes i izgubiti, a kako onda da zakazes prodaju jedne kompletne sezonske zetve, recimo.
Postoje narociti oblici trgovanja buducim vrednostima (Forvardsi, Fjucersi, Opcije) koji itekako funkcionalnu ulogu u mnovcanim ekonomskim tokovima igraju, a za to je neophodna garancija drzave da nece dozvoliti da samo trziste diktira kursne vrednosti. potrebno je da malo razmisljas pre nego sto odalamis po toj tastaturi iz sve snage pun nekog besa sa licnog nivoa, za koji tragas za opravdanjima u guvernerima i slicnim nedostiznim institucijama. Posle tog razmisljanja prvo sto shvatis je da onda trebas i nesto znanja, pa zatim ide i deo sa citanjem iskustava, pa sa simulacijama stvarnih situacija vidjenim u odredjenom periodu, a tek onda ozbiljna diskusija, i to onakva u kojoj si spreman da i pored najveceg licnog ubedjenja, mozda dozivis i neko novo iskustvo, neko novo razmisljanje ili neki novi okvir za razmisljanja uopste, jer.......ono sto ne znas, ne znaci da to ne postoji, vec samo da Ti ne znas za to.