Ja sam uvek za nešto privremeno,u slučaju da se čovek predomisli.
Nikad ne bi stavio pirsing ili tetovažu,koja mi je još odbojnija.
Ma koliko to bilo umetničko delo,postoji verovatnoća da se posle nekog vremena čovek
pokaje zbog nepromišljenosti.
Ja to u razmišljanju poredim sa pozadinom na desktopu.
Ma kako ona lepa bila i ma koliko da mi se svidi, ne izdrži ni dvadeset dana.
Tako isto i posteri po sobama, sve to posle nekog vremena izgleda bezveze ili smešno.
Isto je kao i sa ostalim porocima.Dim,cigara,pa tako do igle.
Naravno to ne mora da znači,ali čovek istetovira jednu tačku,pa kasnije docrta sličicu,pa te slike
poveže u celinu.itd
Viđao sam neke poznanike koji bi stavili minđušu u uvo i to bi po meni bilo simpatično,a kasnije vidim tu osobu
sa pet-šest različitih minđuša u jednom uvetu i onih kuglica,tako da mi se gadi da ga pogledam.
Nezgodno mi da prijatelju kažem da je preterao,a neko će reći:Pa šta ako se to njemu sviđa?
Samo je problem u tome kada stati i kada dobija smisao a kada gubi i prelazi u kič,neukus.
Znam mnogo osoba koje su u vojsci u trenutku slabosti dali da im se tetovira JNA,tenk,datum, ime devojke,
ili bilo šta drugo,a posle se gorko pokajali zbog toga ili imali grdne muke da to uklone.
Znači privremene tetovaže za jedno leto i te fore O:K,pa i rupica od "nakita" zaraste,ali ja glasam za promene,
jer sve se menja u životu.
Toliko.
Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla...