Nemam nista protiv tvog misljenja - imas pravo na njega.
Da bi imao malo jasnije predstave o celoj situaciji, reci cu ti nekih par detalja koje su ljudi sa ES-a uglavnom mogli
da skapiraju o meni prateci moje postove tokom nekoliko godina:
Od cele moje generacije, u Ameriku sam otisao medju poslednjima. Pet godina sam pokusavao da nadjem (i uspevao
koliko se moze) svoje mesto pod suncem u Srbiji, dokle se god moglo.
Ispostavilo se da se ne moze daleko.
Isto kao sto je najbriljantniji um cele nase generacije dosao nazad posle zavrsenog doktorata resen da zivi i stvara
u domovini, da bi zakljucio posle godinu dana da sa nesumnjivim talentom, priznanjima sa svih strana, kao asistent
vec vidjen za (u dogledno vreme) sefa katedre za elektroniku, sa suprugom i detetom na putu, da je nesto malo
cenjeniji od kuceta na ulici. Naravno, uzeo je kartu za nazad, vratio se na univerzitet na kojem je doktorirao gde su
mu vec nudili poziciju, gde i danas radi kao profesor. U medjuvremenu je dobio jos dvoje dece, od koje sve troje
pricaju srpski cisto, bez ikakvog naglaska.
Isto kao sto je geneticar Miodrag Stojkovic pokusao u Leskovcu da otvori svetski istrazivacki centar za sta je trebalo
samo nesto para (kojih lopovi sigurno imaju, ali nema ko pametan da im otme sto nije njihovo i da ulozi u prave svrhe),
da bi posle N meseci digao ruke shvatajuci da u Srbiji za njega srece nema.
Ni sa dve diplome stecene simultanim studiranjem, nikako nisam mogao protiv onih slicnih tebi koji nemaju nista protiv
mene, jedino im malo smeta sto (izgleda da) sam pametan, i da nesto mogu sto oni izgleda ne bi bas uspeli, te da me
treba malo saplitati, zlu ne trebalo.
Dakle, od Teslinih vremena se nista bitno nije promenilo - patriotama ostaje samo da pokusaju sve sto mogu, da bi ih
modrica na celenki nastala od finalnog udarca u zid trajno podsecala da u Srbiji neke stvari nisu moguce.
Citat:
Setite se embarga, bombardovanja, Kosova... E, a ti kapaciteti njima sluze. Nasim najvecim neprijateljima. Nisu
ovde otvorili firme i svoje ideje sproveli u stvarnost
Vec nekih 200 godina Srbija svesno propusta sve sanse da se sluzi kapacitetima svojih kvalitetnih ljudi, i da moze biti
malo mi uvrcemo svetu usi.
Mislim, ja se potpuno slazem sa tobom - mozemo da se lepo druzimo, da se tapsemo po ramenima, idemo na utakmice,
zagledamo pevacice u sise, jedemo burek, cimamo cokanjcice ljute, nabodemo neki cevap na cackalicu.
Kad ipak dodje do konkretnijih stvari i nekih realnih mera, ja cu ipak da zivim u Americi, koliko god da to tebi izgledalo glupo,
a najvise iz razloga sto nemam vremena da se ubedjujem sa nekvalifikovanim kriticarima da li sam ja zapravo pravi i
kvalitetan.
Sto se vile i mercedesa tice - skoro da si u pravu. Iako kao vlasnik dobro stojece privatne firme mogu da sebi priustim
apsolutno svaki putnicki automobil, uglavnom vozim japance (jedan ja, jedan supruga, obadva top of the line). Sto se vile
tice, odnedavno zivim bas u vili, i to svojoj. Do skora, imao sam pogled iz iznajmljenog stana na celu zapadnu polovinu San Franciska,
sa Golden Gate mostom negde na krajnjoj desnoj strani i fenomenalne zalaske sunca koje sam godinama posmatrao kako tone
u okean.
Citat:
ali me njegov stav kako tamo svima cvetaju ruze ubija u pojam
Celoj mojoj generaciji ljudi tehnicke struke je zivot vrlo slican, pogotovo onima koji su nekako u isto vreme dosli u region severne
Kalifornije. Svi imaju
svoj stambeni prostor, kupljen od svoje zarade i ustedjevine, svi imaju neke svoje firme, svi voze
dobra kola, razlikujemo se uglavnom po visini, tezini, i po tome kakve zene volimo.
Jedino sto vise nije isto je lakoca kojom se mogu dobiti papiri. Kome se posreci da dobije zelenu kartu na lutriji, ne bi trebalo da
mnogo razmislja.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 20.12.2007. u 07:14 GMT+1]