Pored kosmološkog ili Lindeovog multiverzuma možemo razmatrati i astronomski ili Fridmanov multiverzum.
Evo jednog članka o tome:
"Astronomskim multiverzumom se može nazvati sveukupnost domena koji postoje prostim “nastavljanjem” svemira iza granica onog koji nam je dostupan (“vidljivog svemira”) i u njemu nema ničeg problematičnog... bar naizgled. Svakako je jasno da vidljivi svemir mora biti ograničen – površ koja ga ograničava naziva se kosmološkim horizontom, isto kao što sa na dvodimenzionoj površi Zemlje linija koja odvaja vidljivi deo od ostatka naziva (običnim) horizontom. Horizont postoji – veoma grubo govoreći – zato što konačnoj brzini prostiranja svetlosti, i bilo kog drugog uzročnog dejstva, odgovara samo konačna udaljenost za vreme proteklo od Velikog praska do danas.
Šta se nalazi iza horizonta? S obzirom da ne može biti nikakve kauzalne veze sa tim regionima, možemo biti skeptici i tvrditi da je potpuno nevažno, pa čak i nenaučno postavljati to pitanje jer se nijedna hipoteza o tome, pa čak ni hipoteza da je iza horizonta svemir ispunjen ružičastim plišanim zečevima velikim poput galaksija, ne može ni u principu empirijski opovrgnuti. Pošto ovakav ekstremni falsifikacionizam danas malo ko zastupa, gotovo je izvesno da će vam svi kosmolozi na ovo pitanje odgovoriti da se iza horizonta nalazi isto što i “sa ove strane”: naime pre svega galaksije, jata galaksija i druga struktura na velikoj skali koja izgleda slično, ako već ne u dlaku isto kao i ova koju posmatramo našim teleskopima.
Dokle se to prostire? Pa, najjednostavniji i najpopularniji kosmološki model današnjice – a koji je direktni naslednik klasičnih rešenja koja je 1922. dao veliki ruski kosmolog i meteorolog Aleksandar Fridman – sugeriše da je odgovor u beskonačnost.
Ovaj Fridmanov model predviđa da svako od nas ima dvojnika u galaksiji koja je udaljena približno 1028 metara odavde. Ova udaljenost je daleko, daleko veća od svih uobičajenih astronomskih udaljenosti, i mi sasvim sigurno čak ni u principu ne možemo videti dalje od našeg kosmološkog horizonta (koji je na skromnih 1032 metara udaljen!), ali to ne čini ni tu galaksiju, ni našeg dvojnika u njoj ništa manje realnim.
Ova procena načinjena je uz pomoć elementarnog računa verovatnoće i čak ni ne pretpostavlja ništa od spekulativne moderne fizike (kao drugi multiverzumi, vidi dole), samo da je prostor beskonačan (ili čak samo dovoljno veliki) i da važi princip homogenosti i izotropije materije na velikim skalama, što posmatranja unutar našeg horizonta obilato potvrđuju (uključujući i najnovija i najspektakularnija merenja anizotropija kosmičke mikrotalasne pozadine korišćenjem WMAP satelita).
U beskonačnom svemiru, čak i najneverovatniji događaji se moraju negde odigravati! Postoji beskonačno mnogo galaksija, beskonačno mnogo zvezda, beskonačno mnogo nastanjivih planeta (pa makar postojala i samo jedna po galaksiji!), uključujući i onaj sićušni podskup gde žive bića sa istim izgledom, imenom i sećanjima kao i vi, koji predstavljaju sve moguće permutacije događaja i izbora koje ste tokom života učinili!"
Zanimaju me Vaša mišljenja i komentari na ova dva posta.