O da!
I to da znas da se pod "knjige o programiranju" ne podrazumevaju udzbenici koje i onako moras procitati da das ispit. Citanje o temi podrazumeva da odes do biblioteke sa strucnom literaturom, kupis sve sto ima prevedeno i iscitas to do potpunog razumevanja. Nakon toga treba da se smoris sto nema vise prevedenih knjiga ili knjiga iz oblasti koja te konkretno interesuje, pa da krenes da skidas tone tutorijala i dobrih knjiga koje nikada nece postati interesantne nasim izdavacima (jer nisu bestseleri ili su mnogo specijalizovane). Onda neko ogromno vreme provedes citajuci to i koristeci stecena znanja na nekim svojim projektima (jer neces imati prilike neke napredne stvari da pokazes profesorima). Mora ti biti jasno da znanje koje se trazi na ispitu sadrzi 10% znanja koje se trazi u realnom zivotu. Npr. - NA ETF-u ce ti ispit iz C++a, Jave i C# (on cak nema ispit, nego u sklopu Jave ide par teoretskih pitanja) izgledati tesko. Nakon sto uradis par stvari u realnom zivotu, videces da je svo to znanje koje si stekao neophodno, ali ni priblizno dovoljno. Posto se ispit radi na papiru, neke stvari moraju da se izbegnu, pa ti sasvim lepo mozes da polozis i sa ozbiljnim rupama u znanju. Ovakve krivine je moguce hvatati, ali to je osnovni razlog sto iz nekih ozbiljnih skola izlaze tupani koji nisu sposobni da svoje znanje korisno upotrebe jos par godina koje poslodavac mora da potrosi na ucenje tek diplomiranog kadra. Ako se vec odlucujes za studiranje, shvati ga kao deo svog obrazovanja, pa ces biti u poziciji da imas i papir i znanje - a onda si na konju.