Medicinom se ne moze svako baviti jer nisu svi talentovani i Bogom dani da budu doktori! U moje vreme, lakse se dolazilo do posla,vise nam se verovalo, manje je mita bilo...
Danas ta mlada deca puna entuzijazma sagore od obimnih predmeta i vremenom otupe, tako da i ono malo nade sto je ostalo, zameni nezadovoljstvo i depresija zbog propustenog vremena, koje se vratiti ne moze ,nemaju posla, a toliko mnogo mogu da pruze! Rad u inostranstvu se svede na dugogodisnje dokazivanje diplome, a mali je broj onih koji dozive uspeh.
Mi zaista imamo veoma dobro organizovan kadar strucnjaka, ali mnogi nemaju prilike da prenesu svoje znanje na mladje studente. Meni je zaista zao sto studenti medicine i posle sestogodisnjeg studiranja ili cak i duze, nisu pripremljeni za rad sa pacijentima.Naravno, sve vremenom i nauce , ali zar njima fakultet nije ulio samopouzdanje i rutinu,posle tolikih godina studiranja... Medicina je veoma odmakla na zapadu, sto se kroz predmete na fakultetu i proprati, ali praksa jedva da im moze pruziti osnovno.
Svima je poznato da lekari moraju biti uvek u toku, pa sam tako i ja kupio knjigu FARMAKOLOGIJA i uporedio je sa svojom, zaista velika razlika... kada sam otisao na cetvrti sprat gde je smestena ta katedra,da se posavetujem sa kolegama,nasao sam zakljucana vrata u 13h, na kojima je bio spisak studenata sa rezultatima ispita, od 145 studenata proslo je dvoje!!! Za mene je to bruka za profesore koji nisu uspeli da priblize materiju studentima. Zatekao sam studentkinju koja je ogorceno prosaputala : ,,opet cu pasti godinu, a moji roditelji nemogu da me finansiraju!". Na pitanje : zar vam dekan ne moze pomoci? rekla mi je da im je dao odgovor da fakultet nije socijalna ustanova....
Svi mi znamo da fakultet nije obavezan, i da neki treba da se odreknu , ako im vec ne polazi za rukom da daju ispite u roku, ali u danasnje vreme treba da budemo srecni sto jos uvek neko zeli da uci medicinu i da se potrudimo da im olaksamo da sto pre stanu na svoje noge...
Voleo bih da prokomentarisete ovaj tekst...