Davor Vlajkovic
Član broj: 24486 Poruke: 2795 *.83.beocity.net.
|
Država je za svoje službe uspela da nabavi dobar hardver, ali, na žalost, svest o upotrebnoj vrednosti računara ne može da se kupi
Po čemu da pamtimo sada već pokojnu 2005. godinu. Po tome što je to bila svetska godina fizike, što su Francuzi objavili početak izgradnje fuzionog reaktora, prvog takve vrste u svetu. Možda nam ta godina ostane u sećanju zbog sjajne Majkrosoft Sinergije i najave novog "Bilijevog prozora", nazvanog Windows Vista ili po tome što je i u Srbiji počela era jeftinih AMD konfiguracija na 64 bita. Ne, definitivno ne. Moj utisak godine su apsolutno nesposobne državne službe. Počev od pisarnica u opštinama, pa do kojekakvih izmišljenih ministarstava.
Ne vredi nam sva ta oprema koju uvoze firme koje se bave prodajom hardvera, ne vredi nam ni hiljadu simpozijuma svetskih softverskih kompanija, kada u ovoj državi još nije apgrejdovana svest ljudi, i ideja da sami sebi možemo da pomognemo samo ako se bolje organizujemo. Ako zaista upotrebimo u poslu te ogromne hardverske resurse i samo malo uposlimo svo neiskorišćeno procesorsko vreme koje danas imamo na raspolaganju.
Izvaditi izvod iz matične knjige rođenih nikada nije bio veliki problem. Odeš u opštinu, dobar dan, dobar dan, i odlepršaš napolje sa dokumentacijom za manje od 15 minuta. Zanimljiva ideja, zar ne. Nažalost, u mnogim opštinama u Beogradu je stanje skroz suprotno od ovog pomenutog. U jednoj od centralnih opština našeg glavnog grada, telefonska info-služba vas snabde informacijom da izvod iz knjige rođenih možete da podignete istog dana.
Kada se pak pojavite na šalteru, prvo vas nateraju da platite taksu u visini iznosa TV pretplate, da bi vam zatim službenica (ni ljubazna, ni namrgođena) rekla da vaše dokumente možete da podignete idućeg dana. Iznenađeni, kažete da imate informaciju da to možete da završite odmah, ali kao lavor hladne vode ide nastavak priče. Dokumenta se istog dana izdaju samo određenim godištima, bla, bla, bla…
Nasamareni, kiselo se zahvalite, i izađete. Za svađom nema potrebe. Ta službenica radi onako kako joj uprava naloži. Raspravljati sa njom bi bilo isto kao i polemisati sa govornim automatom ili ATM mašinom. A enterijer opštine lep, staklo, mermer ili nešto slično, računari, TFT monitori. Na nivou, nema šta. Radno okruženje da ga se ne postidi jedna Nemačka. Ali učinak nikakav.
Pa zar su priče o e-government sistemima pale u vodu. Zar niko u vlasti od 2000. godine do danas nije razmišljao da uvede jedinstven informacioni sistem za sve službe koje rade sa građanima. Tada bi se dokumenta vadila trenutno i sva na istom mestu. U nekoj od socijalnih službi, opština, pisarnica, name it.
Vreme potrebno da dobijete pasoš, ličnu kartu, kojekakve izvode i uverenja bi bilo onoliko, koliko je jednom službeniku potrebno da napravi upit na bazu podataka i izda nalog za željenu vrstu dokumenta. Ostalo je na uređaju za štampu i plastificiranje. A znamo da je u prirodi hardvera da sav posao završi što je brže moguće. (Takav mu je valjda, horoskop).
Ovakvi sistemi nisu nikakva novost, i primenjuju se u mnogim pametnim državama. Oni donose posao informatičarima, pa bi možda kod nas neki ljudi i radili pošteno, umesto što su naterani da svoje znanje koriste u krekovanju softvera i piratovanju filmova i muzike. Računari su tu da ubrzaju stvari, povećaju produktivost i olakšaju čoveku svakodnevni posao. Sigurno je lepše kuckati po tastaturi nego gurati mastiljave olovke i udarati pečate po mesarskoj "artiji".
Kod nas izgleda vlada suprotno mišljenje. Bolje je živeti u haosu, u jednoj nesređenoj državi gde ubogom građaninu možeš da naplatiš sto taksi da bi izdao jedan običan pasoš. Najlepše od svega je što narod toleriše da ga drpaš. Jedan moj kolega bi rekao da spadam u onih tri odsto ljudi koji shvataju šta nam radi ova oligarhija političara (kako onih na vlasti, tako i onih u opoziciji) i koji još imaju snage da se bune protiv toga, ali nažalost, ne i da promene stanje. U pravu je.
Do juče sam mislio da će ovo moje pisanije makar malo da utiče da se nešto promeni. Danas shvatam da sam debelo bio u zabludi. Džaba ste čitali ove redove. Ili ste već sve ovo znali unapred, ili nikada nećete ni shvatiti moj vapaj. A ja ću, eto, pamtiti ovu 2005. godinu po tome što ni u 2006. situacija neće biti bolja. Jedini moto kojeg bi pametan čovek u ovoj sirotoj državi trebalo da se drži je ona čuvena poslovica Njegove visosti Broja jedan: "Uzmi novac, i beži!"
Izvor: Glas javnosti
|